Pater Maksimilijan Herceg, koji je za života na poseban način bio vezan uz sv. Antuna rođenjem i krštenjem u župi sv. Antuna te redovničkim odgojem, školovanjem i prvim pastoralnim iskustvima u njegovoj župi u Zagrebu, za Hrvatski katolički radio 2019. godine pojasnio je zašto se Antuna naziva “svecem svega svijeta”.

“Naprosto na to pitanje nije lako odgovoriti. Bog je sv. Antuna učinio silno popularnim jer je Boga prihvatio svim srcem. Bio je sin bogate plemićke obitelji iz Portugala. U Lisabonu je rođen, ali od malih nogu je pokazao da je Božji. Bio je uporan u molitvi i pohađanju mise, ušao je rano u augustinski red pa kasnije prešao u franjevački. Sav je život utrošio na Boga. Do zadnjeg trunka tijela sve je Bogu prikazao”, istaknuo je tada pater Herceg.

Pobožnost Trinaest utoraka sv. Antunu započela je u Antunovoj godini 1995. Tada su krajem veljače 1995., prigodom proslave 800. obljetnice svečeva rođenja, njegove relikvije boravile tri dana u Zagrebu. Talijansko izaslanstvo, koje je pratilo relikvije, bilo je oduševljeno vidjevši kako se sv. Antun štuje u hrvatskom narodu.

Kako je središnja proslava Antunove godine bila u lipnju, točnije 13. lipnja u utorak, franjevci su dobili nalog od tadašnjeg zagrebačkog nadbiskupa Franje Kuharića da čuvaju plamen koji zapaljen dolaskom relikvija. Oni su tada započeli s pobožnostima Trinaest utoraka.

“Bila je tada veljača. S pobožnosti Trinaest utoraka započeli smo 14. ožujka”, istaknuo je fra Maksimilijan u razgovoru za Hrvatski katolički radio.

Kako je pojasnio, utorak je posvećen svetom Anti, jer su toga dana njegovi smrtni ostaci preneseni u Padovu i pokopani u crkvi sv. Marije, kasnije pretvorenoj u veličanstvenu svečevu baziliku, a preminuo je u petak, 13. lipnja. Stoga je pobožnost Trinaest utoraka spomen na 13. lipnja, datuma preminuća ovog omiljenog sveca.