Doista je čudno da je u evanđeljima toliko pozornosti posvećeno magarcu. Obično im se ne daje neka velika važnost, osim možda u poeziji. Isus učenicima potanko objašnjava kako će doći do magarca. Možda je sva ta pozornost važna zbog proroštva da će Mesija doći krotak na magarcu? „Klikni iz sveg grla, Kćeri sionska! Viči od radosti, Kćeri jeruzalemska! Tvoj kralj se evo tebi vraća: pravičan je i pobjedonosan, ponizan jaše na magarcu, na magaretu, mladetu magaričinu. On će istrijebit’ kola iz Efrajima i konje iz Jeruzalema; on će istrijebit’ luk ubojni. On će navijestit’ mir narodima; vlat će mu se proširit’ od mora do mora i od Rijeke do rubova zemlje“, piše prorok Zaharija.

Jedan drevni midraš govori o Abrahamovu magarcu. Na njemu su nošena drva potrebna za Izakovu žrtvu. Možda na njemu doista nitko nikad nije jahao. Prije nego je Abraham išao na brdo Moriju žrtvovati sina, ostavio je magarca u podnožju. Vjerojatno ga je zavezao. Midraš kaže da je taj magarac ostao stalno zavezan na tom mjestu i da je stalno ostao mlad i svjež.

Kod Isusa se radi o magarcu na kojem nitko prije nije jahao i koji je mlad. Bio je privezan. I Gospodinu treba! To je bila lozinka. Kako to da je gospodar magareta odmah razumio tu lozinku? Možda se sjetio tog midraša? Možda se sjetio Zaharijina proroštva? Svakako, ono klicanje naroda, posebno djece – a midraši su pripovijedani djeci – nije neko prazno oduševljenje. Odmah su znali da Onaj koji jaše na magaretu dolazi u ime Gospodnje! Hosana sinu Davidovu!

Ako povežemo ta dva biblijska govora, eto nekog odgovora. Sada Sin jaše na magarcu i ide sam na žrtvu. Nitko prije njega nije mogao ići, jašući na magarcu, sam na žrtvu. Tu je i Maslinska gora. Na toj gori je doživio muku kakvu je imao Izak kada je išao na brdo Moriju. „Oče, evo noža i drva, a gdje je žrtva?“ Žrtva je on. Abraham mu je odgovorio: „Bog će providjeti janje za žrtvu!“ Izak nije žrtvovan, stoga Božja providnost ostaje otvorena za nekog drugog. Kod Abrahama je sve otvoreno. On će postati otac mnogih naroda. Mnogi će postati njegovi sinovi, sinovi Abrahama vjernika! U njegovu je boku već Mesija koji će sve to ispuniti do kraja!

Zapravo, žrtvovan je ovan/jaganjac koji se tu našao. Ali ta žrtva nije bila dovoljna. Poslanica Hebrejima naširoko raspreda o žrtvama. Sve žrtve jaganjaca i ovnova nisu bile dovoljne da ljudsku savjest očiste od mrtvih djela, zato se Sin sâm ponudio za žrtvu da očisti naše duše do dna i da nas unese u samo Nebo. Njemu magarac nije nosio drvo za žrtvu. Sam je nosio svoje drvo, drvo križa. Magarca je ostavio ispod brda. Otac ga nije vodio za ruku, kao nekoć Izaka. Čitav se izručio u Očeve ruke! „Abba! Oče! Ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti!“, jecao je na Maslinskoj gori.

Beznačajni magarac postao je jako važan! Sada su upravo beznačajni likovi i beznačajne stvari i beznačajni događaji najvažniji za spasenje svijeta! „Magarac poznaje jasle svoga gospodara, a Ti mene ne poznaješ, Izraele!“ Taj trajno mladi magarac trajno nas poziva na obraćenje jer je ovo sakriveno od mudrih i umnih, a objavljeno malenima, beznačajnima! Magarac je živa lozinka za ulazak u Nebo! Gospodinu treba!

Izvor: Nedjelja.ba