Izvor: Katolički tjednik

1. Stati u red za primanje svete pričesti trebala bi biti odluka savjesti, utemeljena na razumnoj procjeni u vezi s nečijom dostojnošću da se to učini, a u skladu s objektivnim kriterijima Crkve, postavljajući si pitanja poput: „Jesam li u punom zajedništvu s Katoličkom Crkvom? Imam li teških grijeha? Jesam li udaren nekom kaznom (kao što su izopćenje, interdikt) koja mi brani primanje svete pričesti? Jesam li se pripremao [euharistijskim] postom najmanje jedan sat?“

Praksa neselektivnog svrstavanja u red za primiti svetu pričest, samo zato što je netko sudjelovao na misi, zloporaba je koju se mora ispraviti (usp. upute Redemptionis Sacramentum, br. 81, 83).

2. Crkva uči da su pobačaj ili eutanazija teški grijeh. Enciklika Evangelium vitae, referirajući se na sudske odluke ili građanske zakone koji odobravaju ili promiču pobačaj ili eutanaziju, navodi da postoji „ozbiljna i jasna obveza usprotiviti im se prigovorom savjesti […] U slučaju suštinski nepravednog zakona, poput zakona koji dopušta pobačaj ili eutanaziju, nikada nije dozvoljeno poštivati ga ili ‘sudjelovati u propagandnoj kampanji u korist takvog zakona ili glasovati za njega’“ (br. 73).

Kršćani imaju „tešku obvezu savjesti da formalno ne surađuju u praksi koja je, čak i ako je dopuštena građanskim zakonodavstvom, u suprotnosti s Božjim zakonom. Štoviše, s moralnoga stanovišta, nikada nije dozvoljeno formalno sudjelovati u zlu […] Ova se suradnja nikada ne može opravdati pozivanjem na poštivanje slobode drugih ili pozivanjem na činjenicu da to dopušta ili zahtijeva građanski zakon“ (br. 74).

3. Nemaju sve moralne teme istu moralnu težinu kao pobačaj i eutanazija. Primjerice, ako bi se katolik sukobio sa Svetim Ocem oko primjene smrtne kazne ili odluke o ratovanju, on se iz tog razloga ne bi smatrao nedostojnim da stane u red primiti svetu pričest. Iako Crkva potiče civilne vlasti da traže mir, a ne rat, te primjenjuju slobodu odlučivanja i oprosta u izricanju kazne zločincima, još uvijek može biti dopušteno uzimanje oružja kako bi se suprotstavilo agresoru ili pribjegavanje smrtnoj kazni.

Čak i među katolicima može postojati legitimna raznolikost mišljenja o ratovanju i primjeni smrtne kazne, ali ne i u pogledu pobačaja i eutanazije.

4. Osim prosudbe pojedinca o njegovoj dostojnosti da stane u red primiti svetu euharistiju, službenik svete pričesti može se naći u situaciji u kojoj mora uskratiti podijeliti svetu pričest nekomu, na primjer u slučajevima proglašene kazne izopćenja, interdikta ili tvrdokornoga ustrajanje u očitom teškom grijehu (usp. Kan 915).

5. Što se tiče teškog grijeha pobačaja ili eutanazije, kada formalna suradnja osobe postane očigledna (shvaćena, u slučaju katoličkog političara, kao njegova dosljedna kampanja i glasovanje za dopuštajuće zakone o pobačaju i eutanaziji), njegov bi se dušobrižnik trebao sastati s njim, uputiti ga o nauku Crkve, te ga obavijestiti da ne ide na svetu pričest dok ne okonča objektivnu situaciju grijeha, upozoravajući ga da će mu u protivnom biti uskraćena euharistija.

6. Kad „ove preventivne mjere nemaju učinka ili tamo gdje ne budu moguće“, a dotična osoba, tvrdokornom ustrajnošću, i dalje ide na svetu pričest, „služitelj svete pričesti mora joj uskratiti podijeliti istu“ (usp. Deklaracija Papinskog vijeća za zakonodavne tekstove Sveta pričest i razvedeni, civilno ponovno vjenčani katolici [2002], br. 3-4). Ova odluka, pravo govoreći, nije sankcija ni kazna.

Niti služitelj svete pričesti donosi presudu o subjektivnoj krivnji osobe, nego reagira na javnu nedostojnost te osobe da primi svetu pričest zbog objektivne situacije grijeha.

[N.B. Katolik bi bio kriv za formalnu suradnju u zlu i tako nedostojan stati u red za svetu pričest, ako bi namjerno glasovao za kandidata upravo zbog njegova dopuštajućeg stava o pobačaju i / ili eutanaziji. Kada katolik ne dijeli stav kandidata za pobačaj i / ili eutanaziju, ali glasuje za njega iz drugih razloga, smatra se daljom materijalnom suradnjom, koja može biti dopuštena u postojanju proporcionalnih razloga.]

Napomena: prijevod teksta napravljen je na temelju engleskog izvornika na OVOJ adresi.