Naša osobna slika Boga vrlo je važna za naš molitveni život jer utječe na stav koji imamo prilikom molitve. U molitvi bismo se trebali s radošću izručiti svome Ocu vjerujući da je On dobar i da je sve što On čini dobro, piše Hrvatska Schönstattska obitelj u duhovnom poticaju svećenika i utemeljitelja Pokreta, Josepha Kentenicha koji prenosimo u nastavku.

Moram vjerovati da onaj s kim u molitvi razgovaram, kome ususret leti moje srce, s kim razgovara moje srce, postoji. Da, On postoji, moćan svemogući Bog! Želio bih u molitvi povezati svoju nemoć s njegovom svemoći.

Pa kako izgleda taj Bog oko kojeg kružimo u molitvi? Ponajprije osjetit ćemo da je slika Boga koju nosimo u sebi od iznimne važnosti za naš molitveni život.

Trebali bismo se u dubokom strahopoštovanju prignuti pred onim pred kim imamo čast razgovarati i kome možemo reći sve što dušu u nutrini dotiče i pokreće.

Da bismo s vremenom usred zapetljanog modernog života postali mali majstori molitve, potrudit ćemo se dopustiti da se Božja slika jasnije razotkrije. Moramo to učiniti jer moliti znači razgovarati sa živim Bogom. Razumljivo je stoga da izuzetno puno toga ovisi o našem osnovnom stavu nasuprot sugovorniku. Ovisi o čemu raspravljamo, kako o tome govorimo i što ćemo našim razgovorom postići.

Primjerice, molitva Očenaš. Ona nas ponajprije podučava postaviti duboki čin strahopoštovanja pred svemoćnim i dobrostivim Bogom. Stoga i oslovljavanje: „ Oče naš koji jesi na nebesima!“ Tu trebamo shvatiti s kim razgovaramo. Trebali bismo se u dubokom strahopoštovanju prignuti pred onim pred kim imamo čast razgovarati i kome možemo reći sve što dušu u nutrini dotiče i pokreće.

Naš osnovni stav u molitvi: S izuzetno dubokom radošću izručujemo se Bogu Ocu. Bog je otac, Bog je dobar; sve je dobro što ON čini.

Kad se dijete povezuje sa svojim ocem, živi srcem k srcu s ocem, nije li to razlog za radost? Ako za mene to nije radost, ako je to teret, tada se moram bojati da još nemam pravo uvjerenje djeteta.

Moram se dakle kroz molitvu izboriti u njegov plan svijeta, s njime se suglasiti i tada, tada smijem biti siguran, svoje sam učinio.

Sugovornik kod molitve, apsolutni je gospodar. On ima vodstvo svjetskih događanja u ruci, od vječnosti je načinio plan svijeta, također i plan za naš mali život. Što to znači? Ako o tome razmišljamo tijekom naše molitve, tada znamo naša molitva ima konačan smisao izboriti se svim sredstvima u božji plan, ne mirovati, dok punim srcem ne kažemo DA svemu što njegovo Veličanstvo- ON Gospodin, Dominus, Kyrios – raspolaže o nama.

Bog je neograničeni gospodar! Bog je primalac naše molitve. On je neograničeni gospodar! Moram se dakle kroz molitvu izboriti u njegov plan svijeta, s njime se suglasiti i tada, tada smijem biti siguran, svoje sam učinio. Bog će me privinuti na svoje srce, a jednom ću čitavu vječnost smjeti živjeti kod njega, biti vječno blažen.

Što je Bog želio od vječnosti, to tihi molitelj prihvaća i potvrđuje sada u ovo vrijeme. Ljudska se volja prestaje suprotstavljati Božjem svjetskom i državnom poretku, prestaje biti ravnodušna i nezainteresirana spram njega. Njegova molitva kazuje Fiat i za detalje pa do razgranatosti, izručuje se bezuvjetno svetoj i mudroj volji Božjoj, da bi s Njim išla ruku pod ruku, bila istovjetna s njim, prema njegovim zakonima oblikovala vlastiti život i dala ga oblikovati.