Prema Šobarevim riječima, tradicija pjevanja Muke Gospodnje u župi sv. Mirka starija je od 50 godina.

“Dok sam ja još bio malo dijete, uloga evanđeliste u Muci pjevali su bogoslovi ili đakoni. 1973. godine došao je novi župnik i nije mu se svidjelo pjevanje tadašnjeg bogoslova ili đakona, a ja sam pjevao u tadašnjem zboru. Budući da mi je Bog darovao talent, na poticaj župnika 1974. pjevao sam prvi put i tako se nastavilo”, naglasio je Jurica Šobar koji je inače veterinar.

Kako je rekao, Bog mu je dao glas, a kažu: tko pjeva, dvostruko moli.

“Od malih nogu sam pjevao, a prije toga, kad sam imao 4, 5 godina sam ministrirao. Danas moj unuk ministrira”, nadodao je.

Otkrio nam je da ga je baka naučila molitvama.

“Djeci smo supruga i ja prenijeli vjeru. Redovito smo ih vodili u crkvu i na kor na zbor. Sve moje cure su pjevale samostalno psalme, a sin je bio ministrant i bio je u nogometnoj ekipi. Naša župa je drugi dom. Ako si vjernik, trebaš biti aktivan u župi. Bez euharistije meni nije nedjelja, kao i supruzi, a tako smo djecu odgojili. Tad se ništa ne radi, ide se na misu i posveti se dan Bogu. Nedjeljom stječemo snagu za idući tjedan, a zahvalimo za protekli. Učili smo djecu učiti krunicu, a sad supruga uči unuke molitve.”

Jurica Šobar ove godine slavi i 70. godinu života, a nagodinu i 50 godina braka. Iako se supruga zove Vjekoslava, zovu ih od milja Jurica i Slavica.

“U svakom braku ima teškoća, ali uz Božju pomoć sve je moguće. Imamo šestero djece i to je bio dosta veliki izazov. Teže je bilo supruzi koja ih je rodila i nosila pod svojim srcem. Ponosan sam na svoju djecu jer smo ih uspjeli odgojiti kao poštene ljude, a najstarija kćer mi je vjeroučiteljica koja djecu poučava vjeri.”

Budući da je crkva sv. Mirka oštećena u potresu, zasad na misu idu u vatrogasni prostor.

“Za 50 godina pjevanja Muke Gospodnje neće nikakva posebna proslava, samo s obitelji. Muku ću otpjevati kao i svake godine u zajedništvu s članovima zbora.”

Danas u mirovini Jurica Šobar uživa u radnim zadacima oko kuće.