Je li Marija umrla prije odlaska u raj? Je li Marija iz Nazareta mogla iskusiti dramu smrti na vlastitom tijelu? Razmišljajući o Marijinoj sudbini i njezinu odnosu s njezinim božanskim Sinom, čini se opravdanim odgovoriti potvrdno: budući da je Krist umro, bilo bi teško tvrditi suprotno za njegovu Majku.

 Ivan Pavao II. na općoj audijenciji 1997.

Napominje da je najstarija predaja (prije 17. stoljeća) Marijinu smrt smatrala njezinim ulaskom u slavu. Papin govor u cijelosti možete pročitati ovdje.

Papa je na audijenciji citirao brojne svece koji su pisali o Marijinom Uznesenju. Tako navodi svetog Jakova iz Saruga (†521.), koji je napisao da  je došlo vrijeme da Marija “hoda putem svih naraštaja”, odnosno putem smrti. Sveti Modest Jeruzalemski (†634.), nakon podulje rasprave o “presvijetlom usnuću preslavne Majke Božje”, završava svoj hvalospjev veličajući čudesni Kristov zahvat koji ju je “uskrisio iz groba”, uzevši je gore s njim u slavi. Sveti Ivan Damaščanski (†704.) se pitao: “Zašto se ona, koja je rađajući prekoračila sve granice prirode, sada priklonila njezinim zakonima, a njezino bezgrešno tijelo podvrgnuto smrti?” Odgovara: “Da bismo bili obučeni u besmrtnost, potrebno je naravno da se smrtni dio izlije, jer ni gospodar prirode nije odbio iskustvo smrti. Doista, on je umro po tijelu i umirući uništio smrt; raspadljivosti darovao neraspadljivost i smrt učinio izvorom uskrsnuća”.

Uključena u Kristovo otkupiteljsko djelo i povezana s njegovom spasonosnom žrtvom, Marija je mogla sudjelovati u njegovoj patnji i smrti za dobro Otkupljenja čovječanstva. Ono što su oci govorili o Kristu također se odnosilo i na nju: “Bez preliminarne smrti, kako bi moglo doći do uskrsnuća?”  Da bi sudjelovala u Kristovom uskrsnuću, Marija je prvo morala sudjelovati u njegovoj smrti.

Također je iznio ovo zapažanje:

“Istina je da je u Otkrivenju smrt prikazana kao kazna za grijeh. Međutim, činjenica da Crkva jedinstvenom božanskom povlasticom proglašava Mariju slobodnom od istočnog grijeha ne dovodi do zaključka da je ona također primila tjelesnu besmrtnost. Majka nije nadređena Sinu koji je prošao smrt, dajući joj novo značenje i mijenjajući je u sredstvo spasenja”.