Uz blagdan Svijećnice ili Prikazanja Gospodinovog u Hramu želimo podsjetiti na veličanstvenu, a mnogima nepoznatu činjenicu da Hrvatska, točnije Dubrovnik već gotovo tisuću godina čuva tu najdragocjeniju tkaninu na svijetu, materijalnu uspomenu Isusovog djetinjstva, Isusovu pelenicu u koju je bilo umotan u jednom od najvažnijih trenutaka naše vjere, Prikazanja u Hramu ili Svijećnice.
Javno čašćenje relikvije Isusove pelenice događa se samo jednom godišnje i to će biti upravo u subotu 3. veljače, uz 1052. Festu sv. Vlaha u Dubrovniku. Vrhunac Feste bit će sveta misa i svečana procesija kada će se ulicama Grada, uz moći sv. Vlaha, na kraju procesije, pod baldahinom nositi i relikvija Isusove pelenice.
A kako je Isusova pelenica dospjela u Dubrovnik i brojne druge zanimljivosti iz povijesti ove relikvije otkrio nam je u Kulturnim minutama HKR-a povjesničar umjetnosti i arheolog Ivan Viđen.
“Relikvija Isusove pelenice (lat. SACER PANNICULUS CHRISTI) koja se povezuje uz blagdan Prikazanja u Hramu, odnosno uz Svijećnicu, čuva se u srebrnom kovčegu sa staklenim stjenkama, u moćniku dubrovačke katedrale. To je vrlo poznata i u Dubrovniku jako važna i čašćena relikvija. U procesiji sv. Vlaha nosi se na kraju pod posebnim baldahinom“, napominje Viđen. Povijest Isusove pelenice u Dubrovniku duga je i zanimljiva, kaže.
Stari kroničari navode da je ta relikvija došla u Dubrovnik oko 1030. godine i da ju je donio jedan svećenik Ivan koji je, vraćajući se s hodočašća u Svetu zemlju, na proputovanju za Veneciju, stao u Dubrovniku i pohranio je kod jednog svog prijatelja, s namjerom da se po nju vrati. Međutim, nije se vratio i relikvija je ostala zakopana u crkvi“, navodi Viđen.
Budući da se na tom mjestu, kako pišu kroničari, pojavljivala neka neobična svjetlost, sugerirajući da je tu nalazi neka sveta stvar i nadnaravno događanje, svećenik koji je čuvao relikviju očito je shvatio da više to ne može tajiti i tadašnjem je dubrovačkom nadbiskupu Vitalu otkrio čitavu stvar. Nadbiskup Vitalis tada je relikviju Isusove pelenice pohranio u ženski benediktinski samostan sv. Šimuna, napominje Viđen. Ta sveta Isusova Pelenica je ostala u ženskom benediktinskom samostanu sv. Šimuna sve do 1380. godine kada je prenesena u moćnik dubrovačke katedrale, gdje se nalazi i danas.
Relikvija Isusove pelenice u Dubrovniku /Foto: Dubrovačka nadbiskupija
Ono što je, naravno, neposredno povezano uz Isusovu pelenicu je asocijacija na majčinstvo, tako da su, od najranijeg razdoblja, a tako kažu i kronike, pobožnost prema toj relikviji gajile posebno trudnice i rodilje, ističe Viđen.
Vrhunac Feste bit će sveta misa i svečana procesija kada će se ulicama Grada, uz moći sv. Vlaha, na kraju procesije pod baldahinom nositi i relikvija Isusove pelenice.
Eto, kakvo neprocjenjivo blago Isusovog djetinjstva naša Lijepa domovina čuva, Svetu Pelenicu u koju je bio umotan kod Prikazanja u Hramu, kao i zemne ostatke sv. Šimuna, čovjeka koji ga je u svojim rukama držao. Zanimljivo, tijelo ovog proroka i danas u neraspadnutom stanju, također se nalazi u Hrvatskoj u Zadru (Škrinja Sv. Šimuna). Kakvog li bogatstva, milosti i prevelikog dara u jednoj maloj zemlji.
Više poslušajte OVDJE.