Krštenjem započinje život kršćanina, dajući mu darove milosti i novi život, piše Catholic Stand. U prvih nekoliko desetljeća nakon Isusova uzašašća na nebo krstili su se uglavnom odrasli. Povijest Katoličke crkve vrvi nevjerojatnim pričama o obraćenju. U naše moderno doba jedno od presudnih svjedočanstava bila je priča o obraćenju Scotta Hahna, koju se sjećam da sam je slušao na kaseti. Nadahnuo je milijune katolika, kao i Jeff Cavins, Fr. Don Calloway, Steve Ray i mnogi drugi. Mislim da je to dokaz da milosti izlivene na pojedine članove Kristova tijela osvježavaju Crkvu u cjelini. Volim priče o obraćenjima; podsjećaju me i čine vidljivom snagu milosti da se promijene srca. Tko je od nas bez grijeha? Tko ne može suosjećati s oklijevanjem svetog Augustina da cijelo svoje srce preda Kristu?

Jedan Gospodin, jedno krštenje

Kao krštenik u dječjoj dobi, nikada nisam imao neki dramatičan ulazak u vjeru. Dio mene želi da to učinim kako bih mogao dati potresno svjedočenje. Ipak, to dolazi iz mjesta taštine, a ne vrline! Obraćenici ne dobivaju posebno krštenje; spasonosne vode krstionice jednake su za bebu kao i za obraćenike. Sveti Pavao poticao je Efežane da se sjete da postoji „jedan Gospodin, jedna vjera, jedno krštenje“ (Ef 4, 5). Krštenje je početak priče, a ne kraj. Kad bi svaki katolik znao i postupio prema onome o čemu je doista riječ u krštenju, Crkva bi Duhom Svetim pucala po šavovima. Niti jedan član Tijela Kristova ne može reći da nemaju priču koju vrijedi ispričati – jer svaka priča započinje u grijehu, ima spas od našeg Gospodina i donosi slobodu u Kristu.

Katekizam Katoličke crkve definira krštenje kao:

“Osnova čitavog kršćanskog života, vrata u život u Duhu i vrata koja daju pristup ostalim sakramentima. Krštenjem smo oslobođeni grijeha i ponovno rođeni kao Božji sinovi; postajemo članovi Krista, ugrađeni smo u Crkvu i postali sudionici u njezinu poslanju (KKC 1213).

Život po Duhu

Trebalo mi je puno vremena da prebolim strah od Duha Svetoga. Izraz “život u duhu” poprimio je konotaciju svojevrsne slobodoumnosti koja je sa sobom donijela labavost u dogmi i nepoštivanje pravila. Ne mogu točno odrediti odakle taj dojam – a nije ni informiran ni pošten. Vjerujem da mnogi imaju dojam kada pomisle na život sa Duhom Svetim kao da će nas Duh prisiliti da odemo na uglove ulica i vičemo na ljude. Mislim da je dobra vježba obaviti unutarnji pregled kako bi se prepoznali svi strahovi ili prepreke Duhu Svetom. Napokon, katolik bi bio krajnja budala odbiti Duha Svetoga. Duh je obećanje Oca (Dj 1,4), našeg učitelja u svim pitanjima vjere (Ivan 14,26), naš pomoćnik u molitvi (Rimljanima 8,26), naša obrana kad nas progone (Matej 10,19), i što je najvažnije, sama ljubav između Oca i Sina ulivena u naša srca (KKC  733). Zatim razmislite o plodovima Duha: ljubavi, radosti, miru, strpljenju, dobroti, dobroti, vjernosti, blagosti, samokontroli (Galaćanima 5, 22-29,). Darovi Duha Svetoga također: mudrost, razumijevanje, savjet, čvrstina, znanje, strah od Gospodina i pobožnost (Izaija 11, 2). Crkva danas silno treba darove i plodove svojih članova!

Ostali sakramenti

Krštenje se događa jednom, a nažalost, grijeh se ne događa. Naš je Gospodin ustanovio ostale sakramente kako bi pružio osvježavajuću milost tijekom kršćanskog života. Česti sakramenti, euharistija i ispovijed, pridružuju se krizmi, bolesničkom pomazanju i sakramentima zvanja (brak i sveti redovi). Najosnovnija definicija milosti je Božji život koji nam se besplatno dijeli. Iako nam je milost dostupna na sve moguće uobičajene načine, sakramenti su jedinstvena prilika da se preplavimo milošću. Krštenje to omogućuje. Obraćenja prirodno uključuju značajnu količinu milosti i djelovanja Duha Svetoga. Oni podrazumijevaju skokove vjere, veliko povjerenje u oslobođenje Krista i priličnu količinu osjećaja. Koliko god su ta iskustva snažna, teološki se niti jedno obraćenje ne može približiti objektivnoj stvarnosti koja se nudi svaki put kad pristupamo euharistiji.

Sloboda od grijeha

Isus je dao svoju vlastitu vlast vezanja i otpuštanja grijeha apostolima; ovo je jedna od najbolje čuvanih tajni Katoličke crkve u postkoncilskom dobu. Kad dušobrižnici, teolozi i župno osoblje banaliziraju grijeh, uklanjaju ga ili čak potiču, nesvjesno otimaju Crkvi jedan od njezinih najvećih darova. Grijeh nas nikada ne može približiti Bogu. To nas može privući dubljem pokajanju, ali karakter grijeha je raskid veze s Bogom, nikako sjedinjenje. Iskreno nam je potrebno liječenje od grijeha, od manjih loših navika pa do smrtnih grijeha. Ovo je postavka za najbolje vijesti u povijesti čovječanstva: da, grijeh postoji, pakao postoji, ali Isus je preokrenuo scenarij. Naše nas pogreške ne moraju definirati i grijeh nas ne može držati taoce. Možemo se pokajati i steći ozdravljenje za svoje rane. I zahvaljujući Svetom pismu, kada jedan od svećenika Katoličke crkve kaže te nevjerojatne riječi odrješenja, možemo sa sigurnošću znati da su nam grijesi oprošteni (vidi Ivan 20, 23).

Unsplash

Dionici u misiji Crkve

Koja je točno misija Crkve? Idite izravno Isusovu velikom povjerenstvu na kraju Matejeva evanđelja (Matej 28, 16-20). Opremljeni Duhom Svetim, blagodaću milosti i životom u Kristu, trebamo biti učenici svih naroda. Ako vas ovo zastrašuje kao i uvijek do sada, bilo bi mi korisno da se sjetite svoje “priče”. Ja sam grešnik, kojeg je Sveto Trojstvo silno voljelo, kojemu je nebrojeno puta oprošteno. Možda to nije verzija nekih za vatromet, ali kako je ta milost manje nevjerojatna u mom životu? Bog mi je osobno otvorio spasenje i udijelio mi veliku milost. Gospodin me izliječio; Gospodin je uklonio zapreke iz moje duše; Isus se utjelovio, umro i uskrsnuo imajući na umu mene. Kako to nije vrijedno dijeljenja?

Sjećati se pravih stvari

Bez obzira na to koliko mi je puta oprošteno, bez obzira na milost koju primim, ponekad se zadržavam na onome što nemam. Zahvaljujući našoj paloj prirodi, milost Božju lako je uzeti zdravo za gotovo. To dobro ilustrira stariji brat u prispodobi o rasipnom sinu (Luka 15, 11-32,). Ostavljajući po strani gorčinu starijeg brata, uzeo je zdravo za gotovo nevjerojatni dar koji je imao – baš kao što zaboravljamo dar krštenja. “Sine, ti si uvijek sa mnom”, rekao je otac u prispodobi. Primjenjujući to na svoj duhovni život, možemo li tražiti nešto veće od Boga Oca? Pogledajte sve što imamo u svom krsnom pozivu: život u Duhu, sakramente, oslobođenje od grijeha i poziv na dijeljenje radosti i ozdravljenja. Isus nam kaže :„Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti.“ (Ivan 14, 23, ). U biti, On govori isto što i otac u prispodobi: „sve što je moje, tvoje je“ (Luka 15, 31). Idite u molitvi našem nebeskom Ocu i zahvalite mu na milosti krštenja!