Ove godine sv. Antuna pada u nedjelju. Ima li nedjelja prednost pred njegovim blagdanom? Kako se svećenik može pričestiti kod više misa, a vjernicima se ne preporuča više od dvije mise dnevno? Kako razgovarati s bratom koji je vjernik, ali je pun osuđivanja drugih ljudi, osudio bi svakoga, a za sebe smatra da nema grijeha? Na ova i druga pitanja odgovarao je u emisiji HKR-a "Halo, velečasni!“ u petak, 19. ožujka župnik župe sv. Antuna Padovanskog u Zagrebu fra Roko Bedalov.
Ove godine sv. Antuna pada u nedjelju. Ima li nedjelja prednost pred njegovim blagdanom?
Nedjelja ima prednost pred blagdanom sv. Antuna. U liturgijskom kalendaru dan sv. Antuna se vodi kao svagdan tako da po tome i nema veliku liturgijsku težinu. Za župe koja nosi titul po njemu taj dan on ima prednost. Samo župe i svetišta sv. Antuna imaju prednost od te nedjelje.
Kako se svećenik može pričestiti kod više misa, a vjernicima se ne preporuča više od dvije mise dnevno?
Smisao svete mise je da vjernik pristupi jednom dnevno i da na tom liturgijskom slavlju zajedništva blaguje Tijelo Kristovo. Nije potrebno ponavljati jer zajedništvo se ne može ponavljati, zajednica se ne može ponoviti, ona se živi. Tako da svećenik redovito služi dnevno jednu svetu misu. Tek iz posebnih razloga služit će drugu svetu misu. U izvanrednim prilikama smije služiti treću svetu misu. Četvrta i svaka daljnja su strogo zabranjene. Sveta pričest nije bogatija svojom milošću, ako je primimo više puta u istom danu, nego svoj izvorni smisao ima u euharistiji gdje je ipak zajedništvo i da u tom zajedništvu blagujemo tijelo Kristovo. Nema veći utjecaj ako je više puta dnevno.
Kako razgovarati s bratom koji je vjernik, ali je pun osuđivanja drugih ljudi, osudio bi svakoga, a za sebe smatra da nema grijeha?
Današnje društvo u kojem mi živimo je jako kritično orijentirano i to traje već dugi niz godina te je popularno u društvu nekoga kritizirati. Uči nas se kako kritizirati i onda onaj koji je britkiji na jeziku ili brži taj će zadobiti veću pozornost i simpatiju od strane društva i jedan takav duh se, nažalost, poprilično uvukao u naše međuljudske odnose i ostavlja velike tragove. Kako izići iz toga definitivno je najbolje svjedočanstvo vlastitim primjerom. Primjer koji će biti afirmativan i graditi nove mostove. Ukoliko ćemo se upustiti u neka nova kritiziranja mi nećemo stvoriti ništa dobro ni pozitivno u našem društvu. Vjerujem da ćemo morati kao društvo doći do zaokreta gdje ćemo se ostaviti tog kritiziranja radi kritiziranja, a počet stvarati neka nova djela i neke projekte koji će nas ujedinjavati u određenom dobru. Učiniti nešto lijepo svojim primjerom i tada će nam biti važno kritizirati druge bez obzira tko su ili što su. Naše župne i vjerske zajednice itekako svakog dana svjedoče u stvaranju dobra. Dokle god ćemo mi stvarati dobro netko će nas kritizirati, ali mi to ne činimo radi sebe, nego da se uistinu proslavi Bog na ovoj zemlji. Tako da se mi na takve stvari ne obaziremo.
Cijelu emisiju “Halo, velečasni!” poslušajte ovdje: