Idu li životinje u nebo pitanje je na koje bi mnogi voljeli dobiti potvrdan odgovor. Sveto nam pismo govori kako Bog stvara životinje prije ljudi. I reče Bog: »Neka zemlja izvede živa bića, svako prema svojoj vrsti: stoku, gmizavce i zvjerad svake vrste!« I bi tako. I stvori Bog svakovrsnu zvjerad, stoku i gmizavce svake vrste. I vidje Bog da je dobro (Post 1, 24 -25). Bog je išao dalje i tada stvorio čovjeka kojeg ovlašćuje da gospodari životinjama. Nedvojbeno je pak da su životinje stvorenja koje svojim postojanjem slave Boga, a ono što ih još čini veličanstvenijim jest to da nam je Bog dopustio da se s njima sprijateljimo.

Iako su danas mnogi zaboravili na ispravan način voljeti životinje te i im sve više u životu daju mjesto koje im po Božjem planu ne pripada. Unatoč tomu ljubav koju nam životinje daruju bilo one koje nas kroz prehranu drže na životu ili one koje imamo za društvo u svojim domovima znak su i Božje ljubavi među nama. Zbog te silne ljubavi koje dolazi iz ovog biološkog carstva mnogi privrženi njima po njihovom uginuću osjećaju veliku tugu. Ublaživanju tuge pomoglo bi znanje ili barem vjera da ćemo ih jednog dana ponovno susresti. Svoje razmišljanje o pitanju idu li životinje u nebo donosi portal My Catholic Life.

Jedino ljudi, anđeli i Bog imaju vječne duše. Životinje ne.

Svaki svećenik od djece čuje ovakvo pitanje! Čini se da duboka ljubav koju djeca (i svi ljudi) osjećaju prema svojim ljubimcima dovodi do snažne želje za odgovorom “da“ na ovo pitanje. No, odgovor je i “možda“, “ne baš“ i “možete se nadati“…

Naime, ovo teško pitanje nema jasan i apsolutan odgovor. Odnosno, svaki od navedenih odgovora može biti točan. Ipak, ponudimo malo jasnoće i mogućnosti u vezi života poslije smrti i životinja.
Prije svega, kada mi ljudi umremo odnosno kada umremo u ovom trenutku povijesti prije nego što se Isus vrati da uspostavi “novo nebo i zemlju,” vjerujemo da se naše tijelo i duša odvoje. Tijelo umre i tada je ono “položeno na počinak“ dok se Isus ne vrati u svoj svojoj slavi i donese uskrsnuće tijela. Do onda tijelo je mrtvo. Međutim, ljudski duh nastavlja živjeti. Naše duše ne mogu umrijeti te ih raj (čistilište ili pakao) čeka nakon zemaljske smrti. Jedino ljudi, anđeli i Bog imaju vječne duše. Životinje ne. Stoga, barem zasada, kad životinja ugine ona je mrtva i njezinog duha nema na nebu.

Postoji nada da vaš ljubimac i sva stvorenja ponovno uskrsnu.

Ali pričekajte trenutak! Postoji nada da vaš ljubimac i sva stvorenja ponovno uskrsnu. Kako i zašto? Razlog zbog kojeg možete gajiti ovu nadu jest taj što su životinje postojale još od početka vremena kada je svijet još bio u stanju svetosti (Edenskom vrtu). Stoga, iako životinje nemaju vječne duše one su fizičke te imaju ono što možemo nazvati „životinjskom dušom“. Životinjska duša umire kada životinja umre, no ne možemo znati što će se dogoditi pri uskrsnuću mrtvih! Kad se Isus vrati u svoj svojoj slavi i uskrsnu svi ljudi koji su umrli, hoće li i životinje i sva živa stvorenja također uskrsnuti? To je nešto čemu se možemo nadati.

Nadalje, Izaija 11, 6 proročki govori o novom dobu koje dolazi. Odlomak kaže: „Vuk će prebivati s jagnjetom, ris ležati s kozlićem, tele i lavić zajedno će pásti, a djetešce njih će vodit’.“ Dakle, je li ovo doslovna izjava? Je li ovo dokaz da će životinje uskrsnuti? Ili je to samo simbolično i figurativno rečeno? Teško je za reći. Međutim, to je razlog zbog kojeg se vrijedi nadati da će životinje imati nekakvog udjela u novim nebesima i zemlji koja dolaze!