Možete li objasniti tjelesna i duhovna djela milosrđa? Točnije, što znači da trebamo “nepravdu strpljivo podnositi?”

Ima jedan evanđeoski odlomak koji jasno govori: „ako sam kriv, evo ti i drugi obraz. Ako pak nisam, zašto me udaraš?”. Nisam za to da nepravdu podnosimo bez ikakvoga razloga. Jesam za da na nepravdu nikada ne odgovaramo na način da izazivamo novu nepravdu kao ni da odgovaramo na način da činimo nasilje.

Što mislite o odlasku u Šurkovac na seminare i molitvene susrete koje vodi fra Ivo Pavić?

Ne bih odgovorio ni da, ni ne. Nego bih odgovorio da je odlazak na različita mjesta nešto što treba dobro promisliti. To ne smije nikada biti bijeg od stvarnosti. Duhovnost se ne može zatvoriti u jedan trenutak, pa makar to bio seminar. Seminari su trenutci u kojima bismo se trebali osvijestiti, osnažiti, odvažiti da svoju vjeru živimo punim plućima, da ju udišemo i izdišemo i da budemo oni koji će u ovaj svijet unositi Krista. Ako smo na tom tragu, mislim da je dobro otići i vratiti se, no ako nismo, ako mislimo da ćemo tamo pronaći sve, ako su to jedina mjesta gdje živimo vjeru, onda bismo se trebali dobro ispitati.

Zašto se vjernici vjernici pričešćuju samo hostijom, a ne i vinom? ako je Isus govorio “uzmite i pijte svi”?

Kada primamo kruh, primamo posvećeni kruh, primamo cijeloga Krista, ali liturgijske odredbe govore o potpunijem i savršenijem primanju euharistije, a tada mislimo na pričest pod obje prilike. Tehnički razlazi doveli su do toga da danas imamo uglavnom primanje euharistije samo pod prilikom tijela, ali u mnogo slučajeva i sredina, tamo gdje je to moguće organizirati, uvijek na neki način pribjegavamo ovom savršenijem obliku.

Cijelu emisiju “Halo velečasni” poslušajte ovdje: