Suprug me udario, trebam li se rastati? Što ako zaspem tijekom krunice? Smijem li se pričestiti bar jednom na godinu ako živim s dečkom? Na ta i druga pitanja odgovarao je u petak, 22. listopada u emisiji HKR-a "Halo, velečasni!" vlč. Antun Sente stariji, župnik župe Sv. Antuna Padovanskog iz Sesvetskih Sela.
Suprug me udario. Obećao je da više neće. Trebam li se rastati? Što Crkva o tome kaže?
Mladenci na dan vjenčanja daju privolu da će se voljeti u dobru i zlu, sve dane života svoga. Naravno, u svakom braku dođe do poteškoća, kriza, povišenih tonova… Postoji mnoštvo razloga za to, ali nikako nije opravdano što je ovaj muž učinio prema svojoj ženi, da ju je udario. Tako se stvari neće nikada riješiti, stvari se smo zakompliciraju. Ona zbog tog čak pomišlja da bi se trebala rastati.
Crkva ne podržava nasilje. Ona želi odnose prema ljudima graditi na ljubavi. Čovjek bi trebao ljubiti sve svoje bližnje. Osobita je ljubav prema mužu ili ženi. Crkva naglašava: „Muževi, ljubite svoju ženu kao što je Krist ljubio svoju Crkvu”. Sveto Pismo nam to govori. Svakako da nasilju nema mjesta u bračnoj zajednici. Ako se nasilje nastavilo, drugačije bih odgovorio. Sada bih gospođi preporučio, ako je ovo sad bio jedini takav problem i ako je muž obećao da to više nikad neće učiniti, nema potrebe odmah razmišljati o rastavi. Bit će u životu još situacija neslaganja, ali ne trebamo odmah razmišljati o rastavi.
Živim u izvanbračnoj vezi s partnerom koji je još uvijek u civilnom braku. Smijem li se pričestiti barem jednom godišnje?
Situacija je ista kao i kod rastave braka, odnosno kada se osoba rastane i onda stupi u civilni brak s drugom osobom. Tu je situacija ista kao i u pitanju. Žive u izvanbračnoj zajednici. Tamo gdje je poznato da osoba s nekim živi, da su u zajednici, bila ona bračna ili izvanbračna, isti su propisi. Ova gospođa ne bi mogla sada pristupiti sakramentu ispovijedi i pričesti. Nažalost, niti jednom godišnje.
Član sam molitelja žive krunice već desetak godina. Ponekad mi se dogodi da prilikom večernje molitve zaspem. Jesam li jako zgriješio?
Ovo je pitanje s kojim se sigurno susreće svaki vjernik, kršćanin, svatko tko moli. Nema tog čovjeka koji je molio, a da nije zaspao. Zašto? Molitva nas smiruje. To je jedan susret s Bogom u kojem se čovjek drugačije osjeća, zaboravi na mnoge brige, na mnoge probleme. Naravno da u tom miru čovjek može onda lako zaspati. Znalo se reći onima koji ne mogu spavati da počnu moliti i legnu u krevet, da će tako sigurno zaspati.
Nije grijeh zaspati. Sam papa Franjo je priznao da i on zna zaspati u molitvi. Zapravo, lijepo je zaspati u molitvi. Bolje da zaspeš s molitvom na usnama nego uz televizor, uz nešto što ti stvara napetost ili razdražljivost. Svakako je bolje u molitvi, s krunicom u ruci.
Cijelu emisiju Halo, velečasni! poslušajte ovdje: