Tko su to siromasi duhom? Ako imamo dar molitve u jezicima, trebamo li ga tajiti ili nekome priznati? Ovo su neka od pitanja na koje je u emisiji "Halo, velečasni?" u petak, 24. veljače odgovarao vlč. Damir Ocvirk, župnik Župe svetoga Josipa na Trešnjevci.
Evanđelje kaže: “Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!” (Mt 5, 3) Molim pojašnjenje kakve su to i koje su to osobe jer mi ljudi za osobe koje siromašne duhom ne mislimo da su posebne nego baš suprotno.
Osobe koje Isus u evanđelju naziva “siromasima duhom” su osobe koje znaju biti potpuno predane Bogu. Kad Isus kaže Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko! onda misli na osobe koje svo svoje povjerenje, sve što imaju, stavljaju u Božje ruke, znajući da je Bog jedini pravi smisao njihova života i da sve ono što imaju dolazi od Boga. U Isusovo vrijeme, a tako i danas, siromah je onaj koji nema ništa, onaj koji ovisi o drugome. I mi kad pogledamo naš život, primjećujemo koliko smo ovisni o Bogu. Bez Boga mi zapravo nemamo ništa. Naš život, naši odnosi, naši talenti – sve to pripada Bogu, sve smo to od Njega dobili.
Znate da postoji riječ ubog za siromaha, ili kako bi se reklo u nekim hrvatskim krajevima – bogec. U korijenu tih riječi je Bog, siromah je onaj koji je ovisan o Bogu. Tako je siromašan duhom onaj koji je zahvalan za sve što dolazi od Boga, sve od Boga prima i u konačnici, sve Bogu vraća. Jer sve ima svoj izvor i svoj uvir u Božjem kraljevstvu. Siromah zna da sve što je primio – primio je od Boga i sve što ima treba vratiti Bogu, kao znak zahvalnosti i kao znak ljubavi. To je stanje slobode koje nas oslobađa svih drugih obzira jer nam je zapravo najvažnije ono što dragi Bog misli o nama.
Ako imamo dar molitve u jezicima, trebamo li ga tajiti ili nekome priznati?
U ovoj smo emisiji prije dva tjedna govorili o daru jezika i rekli smo da je dar jezika dar koji Duh Sveti daje na izgradnju Crkve. Znači, ako tim darom izgrađujemo tijelo Crkve i činimo dobro za sve, onda možemo nekome priznati, reći razboritom duhovniku koji nas onda može uputiti, koji nam može pomoći i razlučiti je li to uistinu dar Duha Svetoga ili je zamka Zloga. I apostol Pavao kad govori o tome, ističe da trebaju postojati tumači jezika, da se vidi radi li se stvarno o Duhu Svetome ili ne. Tako da preporučam da ako je netko otkrio da ga je dragi Bog posebno blagoslovio ovom karizmom molitve u jezicima, da može ići kod nekoga provjeriti je li to stvarno od Duha Svetoga.
Ono što će morati pratiti i molitvu u jeziku je temeljna karizma, a to je ljubav. Onaj koji ima ljubavi za Boga i prema bližnjemu, može biti obdaren i posebnim darom. Ako taj dar razara zajedništvo Crkve ili ističe pojedinca da bi se taj pojedinac uzoholio, onda je očito da to nije dar i djelo Duha Svetoga.
Cijelu emisiju “Halo, velečasni!” poslušajte ovdje: