Što je nakon smrti s dušama koje su na zemlji smrtno sagriješile: ubojstva, druga zla, klevetnici, samoubojice?

“Sigurno je da je pred nama neizmjerno Božje milosrđe”, naglasio je mons. Koren na početku želeći ukazati na činjenicu da se u Božjem milosrđu događaju velika čuda , milosti vjere i djela kao i milosti zaokreta u našem životu.

Župnik župe sv. Blaža izrazio je uvjerenje da su ljudi koji su tijekom života proživjeli ili ušli u stvarnost teških i smrtnih grijeha, nošeni Božjom milošću učinili kajanje na koncu svojeg života.

“To kajanje, te suze boli i žaljenja, suze u kojima čovjek na neki način opere muku koju nosi u sebi, otvaraju svakome pogled na perspektivu vječnosti. Teško je o tome govoriti na način kao da govorimo o nečemu što kupujemo, darujemo ili prodajemo”, istaknuo je mons. Koren.

Govoreći o prilici koju svaki čovjek ima u svojem životu, da u milosnom trenutku izrekne svoje kajanje u dubini bića, sugovornik Tanje Popec je prepoznao problem koji čovjeku otežava susret s Božjom milošću.

“Evanđelje nam govori o ljepoti šanse u našem životu, o mogućnosti novoga početka. Mi možemo tek subjektivno prosuditi nekoga i neki čin. Jedino objektivno sagledavanje nekog života može učiniti samo Bog. Svako naše promišljanje, svaka prosudba druge osobe je nešto gdje smo se mi uhvatili za neki detalj i na temelju toga razvili sud o čovjeku ili donijeli sliku o njegovom životu”, upozorio je i dodao da nam nutrina čovjekova pokazuje da ono što ljudi misle i kako prosuđuju, da je to daleko od stvarnosti koja je bit određene osobe.

Vlč. Koren savjetovao je slušateljima da Boga ne uspoređuju s nijednim ovozemnim sucem, jer jedino Bog svakome od nas daje milost novoga početka u kojoj imamo mogućnost odreći se nečega što je promašeno, onoga u čemu smo zastranili.

Upozorio je ljude koji žive promašeni život računajući s posljednjim trenutkom Božjeg milosrđa, da ga možda neće imati.

“Nije dobro da na stvarnosti vječnosti gledamo samo ljudskim očima. Možda osoba neće imati trenutak u kojem bi pri svijesti mogli učiniti svjesno kajanje i doživjeti zaokret”, naglasio je.

Djevojka je učinila pobačaj. Nije to željela, ali prisilio ju je njezin mladić koji nije htio dijete, niti ima mogućnosti brinuti se za njega. Što ta djevojka treba učiniti za oprost grijeha osim ispovijedi? Neprestano osjeća muku u svojoj duši zbog toga čina….

“Ono što smo jednom ispovjedili više ne moramo ispovijedati. Ispovijedamo nešto ponovno, kad osjećamo da ovo kajanje koje imamo u sebi nije bilo prisutno kod onog slavlja sakramenta ispovijedi, pomirenja i pokore, gdje smo taj čin iznijeli i zamolili oproštenje”, istaknuo je zagrebački župnik.

Poželio je da si svi posvijestimo činjenicu da smo unutar svojeg životnog hoda pozvani biti oni koji biramo život i čuvamo život. Zabrinutost je izrazio rekavši da se svijest odgovornosti za pobačaj preslabo razvija, ali je naznaku dobrog usmjerenja hrvatskog društva prepoznao u malim općinama koje omogućuju roditeljima da imaju više djece.

U emisiji je savjetovano svim ženama koje su prošle pakao pobačaja i ne mogu si oprostiti, da se upoznaju s programom “Oprostom oslobođene”. Kroz molitvu i duhovne savjete u programu se uči kako prihvatiti to da je Bog oprostio i kako si osobe koje su učinile pobačaj ili u njemu sudjelovale same mogu oprostiti.

Inače, termini za program “Oprostom oslobođene” otvoreni su za Ludbreg (11. do 14. travnja) i Đakovo (30. svibnja do 2. lipnja).