Katekizam Katoličke Crkva u broju 1035. kaže ovako:

Crkva u svom naučavanju potvrđuje opstojnost pakla i njegovu vječnost. Duše onih koji umiru u smrtnom grijehu odmah nakon smrti silaze u pakao, gdje trpe paklene muke, »vječni oganj«.

Dakle, onaj koji umre u smrtnom grijehu, njegova duša ide u pakao. Postavlja se pitanje Božje ljubavi i milosrđa. Ako je Bog beskrajna ljubav, ako je On pun milosrđa, kako može dopustiti da neka duša ode u pakao? Odgovor pronalazimo u ljubavi. Bog dopušta čovjeku da se opredijeli. On ga ne usmjerava da mora živjeti pozitivno, da živi tako da živi da mu duša mora ući u raj. Dao mu je slobodnu volju. Svaki čovjek u toj slobodnoj volji bira što će u životu učiniti. Hoće li izabrati put dobra ili put zla. Ima takvih koji izabiru i put zla. Ako se čovjek ne pokaje prije smrti za ono što je pogriješio, ako ustraje u svome zlu, onda takva duša nakon smrti, nažalost, završava u paklu.

Ovdje je pitanje što će se dogoditi kada Isus dođe u drugom dolasku. Hoće li duše iz pakla „izvaditi” i povesti ih sve u raj? Neće. Duše koje su u paklu, one su trajno izgubljene. Doći će anđeli pa će jedne razdijeliti s lijeva, druge zdesna. Oni koji su zlo činili bit će bačeni u tamu, bit će potpuno isključeni od Božjeg milosrđa.

Važno je da se čovjek zna pokajati, bez obzira na svoju slabost i grešnost. Ako je to pokajanje i na minutu ili sekundu prije smrti, ako je to od srca, Bog će to uslišati. Dat će nam mogućnost da uživamo u raju.

Naravno da za grijehe postoje i određene vremenske kazne. Zato naša duša ponekad ide u čistilište. Duša teži prema svetosti raja, ali mora proći neko vrijeme da se očisti od onoga što je pogriješila kroz ovaj život.

Teško nam je govoriti tko je u paklu, raju ili čistilištu. Crkva za nikoga ne kaže da je u paklu. Možda se čovjek pokajao ili obratio prije smrti. Ne znamo tko je u paklu. Bez obzira što je netko učinio velike grijehe i pogreške, ne znamo je li u paklu. Možda mu se Bog smilovao i u njegovoj je blizini.

Nemamo raj, čistilište ili pakao kao neku prostoriju. To je stanje duše. Već smo danas dionici raja, čistilišta ili pakla. Ako već danas živimo na zemlji dobro, vjerujemo da Bog to prepoznaje, i kad se preselimo s ovoga svijeta On će nam dati radost u svome „prostoru”, u nebu. Naša duša je zadovoljna sretna i ispunjena. Ako smo ovdje sve promašili i nesretni smo, to je već početak pakla.