Smije li se blagoslovljena sol koristiti i u kuhanju? Kako vršiti službu čitača? Što napraviti sa starom maslinovom grančicom? Na ova i druga pitanja u petak, 1. ožujka u emisiji HKR-a "Halo, velečasni?" odgovarao je vlč. Damir Ocvirk, župnik Župe sv. Josipa na zagrebačkoj Trešnjevci.
Smije li se blagoslovljena sol koristiti i u kuhanju? Svaki dan kuham i dok kuham solim ručak. Prijateljica mi je rekla da se blagoslovljena sol ne smije kuhati.
Svaka blagoslovina koju koristimo u prvom redu nas podsjeća na veličinu Božje ljubavi i da živimo u skladu s Božjim zakonom. Blagoslovine koje primamo, bilo neki blagoslovljeni predmeti kao što su medaljice, križevi, bilo blagoslovljena voda ili blagoslovljena sol, nikako nam ne smiju koristiti u svrhu nekih magijskih čina kojima ćemo, samim time što su te blagoslovine blagoslovljene, od nas otjerati zlo ili ako ćemo, naprimjer, kuhati blagoslovljenom vodom ili soliti blagoslovljenom solju, da će se odmah osobe pored nas popraviti, obratiti, da će nas Bog sačuvati od bolesti ili drugih zala. Dakle, to je magijski pristup blagoslovljenim predmetima.
Ako imate blagoslovljenu sol, slobodno možete njome soliti. Neka se u svemu proslavi Bog. Uvijek je važno imati dobru i plemenitu nakanu. Stoga nećemo soliti blagoslovljenom solju da nam bolje uspije ručak, nego neka i po ručku bude Bog blagoslovljen kao čin moje ljubavi kojim želim služiti drugome. U konačnici, nijedna takva stvar, ljudska tvorevina, ne čini ono dobro koje čini Bog. Dakle, ja mogu imati blagoslovljenu vodu i blagoslovljenu sol, ali mi je važno imati povjerenje i vjeru u Boga živoga koji čini sve dobro za nas, da bismo i mi bili na dobrome putu. Često puta se blagoslovljeni predmeti koriste na jednak način kao što netko koristi zle predmete za zle načine. Gotovo da je ista logika, samo su drukčija sredstva. Moramo se toga osloboditi, tu može biti puno praznovjerja ako se time služimo kao nekim svetim predmetima.
Čitač sam na misi, to smatram milošću od Gospodina. Duboko proživljavam Božju riječ, pa mi ponekad kažu da čitam sporo i tiho, a ja čitam iz duše. Je li to u redu?
Kad smo primili službu čitača, naš nadbiskup je u potvrdi o primljenoj službi kao prvu rečenicu napisao: Čitač je navjestitelj Božje riječi. Dakle, čitač nije čitač, nego navjestitelj, a navještaj mora biti glasan, jasan, nedvojben, svima razumljiv i svjedočki, što je također važno, da čitač bude i svjedok Božje riječi. Dakle, svatko tko naviješta Božju riječ mora imati sigurnost da su svi koji su slušali, Božju riječ i primili. Čitač ne čita Božju riječ za sebe, nego je naviješta čitavoj zajednici. On je u službi zajednice, ne u službi sebe, u službi svog pobožnog čitanja, nego u službi čitave zajednice. Stoga čitač koji naviješta Božju riječ mora biti glasan i imati takav tempo koji svako može pratiti, tempo koji neće druge iritirati, smetati, već će biti za svakoga prijemljiv i jasan, da svatko može Božju riječ s lakoćom i jasnoćom primiti. Služba čitača je odgovorna služba koja se ne bi trebala posebno povjeravati djeci, osim ako nema među djecom nekoga tko izrazito lijepo čita, ili nekome tko ne artikulira lijepo i razgovjetno. Dakle, to nije čin milosrđa da, ako ne znamo što bismo s nekim, dodijelimo mu službu čitača, već čitači moraju biti izvrsni govornici koji će lijepo, razgovjetno i jasno naviještati Božju riječ. Ne ljudsku, nego Božju riječ!
Što napraviti sa starom maslinovom grančicom, može li se zapaliti, pa pepeo istresti u vrt ili?
Možete to napraviti ili jednostavno grančicu zakopati u vrt ili možete, ako je takav običaj u vašoj župi, donijeti staru maslinovu grančicu župniku koji će te skupljene grančice spaliti i od tog pepela pepeliti vjernike na Pepelnicu.