Budi dio naše mreže

HALO, VELEČASNI? Moj brat umro je nekršten, može li se on spasiti?

Na zaista brojna pitanja slušatelja, posebno o sakramentima i obiteljskim odnosima, u emisiji 24. svibnja odgovarao je mons. Zlatko Koren, župnik župe sv. Blaža u Zagrebu.

/ Hrvoje Josip Bišćan

Moj brat umro je nekršten, može li se on spasiti?

Ulaznica za spasenje je sakrament krštenja. Međutim, osim krštenja vodom, uz zazivanje Presvetoga Trojstva, postoji i krštenje krvlju i krštenje željom. Ovo posljednje moglo bi biti prisutno kod spomenute osobe da je imala prigodu susresti kršćanina sa snažnim iskustvom vjere. Njegovo bi iskustvo vjere moglo probuditi klicu vjere u slušateljevom bratu, pa bi on po sakramentima inicijacije postao dionikom zajednice spasenja – Crkve. Na kraju, Božje milosrđe nadilazi svako naše poimanje milosrđa.

Može li se ispovjediti, pričestiti ili biti kum osoba koja živi s nevjenčanim partnerom?

Osoba uvijek može doći na duhovni razgovor, ali ne može primati sakramente ako ne drži obećanje da više neće griješiti, posebno ako se radi o imitaciji bračnoga života.

Smije li vjernik laik održavati vjersku pouku prvopričesnicima i pripremati ih za sakramente, iako nema formalno teološko obrazovanje ili vjeroučiteljsku spremu?

Prvi odgojitelji u vjeri su roditelji i uvijek mi je drago vidjeti majke ili očeve, bake i djedove kako pred križem, slikom sveca ili Božjim grobom djeci objašnjavaju tajne vjere. Ima u župama slučajeva da župnik sa skupinom roditelja ili zauzetih vjernika temeljito obradi katehezu, a onda oni to obrade u manjim skupinama s vjeroučenicima. Svi smo pozvani biti vjeroučitelji u svojoj okolini, i to ne samo teološkim i vjerskim znanjem, nego i primjerom vlastitog života. Naravno, vjeronauk u školi, za koji je nužno formalno obrazovanje, treba razlikovati od župne kateheze koja je primarno svjedočenje i prenošenje vjere.

Krsna kuma moje djece već godinama odlazi gatarama i u potpunosti je isključena iz zajednice Crkve, ali i od drugih ljudi i okoline. Bojim se da je stavila nešto mome mužu u kavu, jer otada smo muž i ja u netrpeljivosti i svađi.

Siguran sam da onome tko živi u miru s Bogom i redovito prima sakramente nitko izvana ne može nauditi.

Snaha moje sestre redovito ide na misu, a svom mužu govori da mrzi i njega i cijelu njegovu obitelj. Što učiniti?

S jedne strane, potrebno je stvari sagledavati objektivnije i razumjeti dinamizam obiteljskih odnosa. Roditelji će uvijek braniti i štititi svoje dijete i neće dopustiti drugima da ga vrijeđaju. Trebalo bi biti obazriviji i objektivniji, jer niti je sin uvijek u pravu, niti snaha uvijek u krivu.

Moj suprug u ljutnji ponekad opsuje Boga, a u nedjelju ide na pričest. Podsjećam ga da bi se trebao ispovijediti prije toga, ali on to ne vidi kao teški grijeh. Inače, svi idemo na misu i molimo prije objeda, u čemu prednjači suprug. Što mogu učiniti za njega, osim molitve?

Kod svakoga je potrebno naći pravo vrijeme i mjesto za poticajnu riječ. Svi u svojim životima prepoznajemo prave trenutke za to, kao i one u kojima bi se osoba iz našeg razgovora “isključila” čim bi naslutila da im želimo nešto “objasniti”. Dakle, osim molitve, pronađimo prave trenutke i dobra mjesta za takve razgovore.

Od djetinjstva nisam bila s obitelji, a mama je danas za mene stranac.

Teško mi je reći nešto konkretno o toj teškoj temi. Primjerice, ako suprug ima odlične odnose s roditeljima i svom svojom braćom i sestrama, a supruga ne tako dobre sa svojima, niti je on sam zaslužan za to, niti je ona sama kriva za svoje stanje. Ali se može dogoditi da osoba iza koje ne stoji matična obitelj bude “alergična” na onu drugu, koja ima potporu svoje obitelji. Tu treba raditi mostove, a to je proces koji uključuje uzajamno uvažavanje i prepoznavanje te iskrenost. Nadalje, bračni parovi bi trebali, koliko o svemu drugome, toliko razgovarati i o sebi, svojim planovima, nadanjima, strahovima i radostima.

Kako protestantima objasniti zašto imamo kipove u katoličkim crkvama?

Mi se ne molimo kipovima, mi se molimo Onome koji je učinio divna djela u onima koji su prikazani kipom, slikom, mozaikom ili reljefom.

Jesu li pentekostalci sekta? Naime, moja poznanica je krštena u Katoličkoj Crkvi, ali se morala krstiti i u Pentekostalnoj, s obzirom da bez toga nije mogla biti njihov član.

Sigurno je da je to krivi put. Punina spasenja je u jednoj, svetoj, katoličkoj i apostolskoj Crkvi. Izbjegavao bih pojam “sekta”, radije bih govorio o kršćanskoj zajednici ili zajednici vjernika. Crkva s puninom Tradicije, sakramenata, zajedništva je Katolička Crkva, a sakrament krštenja prima se samo jednom u životu.

Obratite nam se

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja