Može li se netko pričestiti bez ispovijedi, ako nije bio prošle nedjelje na misi? Koliko se puta dnevno osoba može pričestiti? Je li grijeh voljeti osobu istoga spola? Na ta i druga pitanja je u emisiji HKR-a "Halo, velečasni!" 17. siječnja odgovarao župnik šestinske župe sv. Mirka vlč. Robert Šreter.
Ako nisam bio prošle nedjelju na misi, mogu li se iduće nedjelje pričestiti bez ispovijedi?
Odgovor ovisi o tome koji su razlozi zbog kojih niste bili prethodne nedjelje na misi. Ako se radi o objektivnim okolnostima kao što su bolest, ili putovanje pa niste bili u prilikama ići, onda taj propust ne spada u kategoriju grijeha i to ne treba ispovijedati. Ako se radi o propustu mise zbog lijenosti, zato što nam se nije dalo ili smo imali ”pametnijega posla”, to je onda ozbiljan propust, odnosno spada u kategoriju teškoga grijeha. Trebalo bi se onda ispovijedati i tek nakon toga otići na svetu pričest. Ako nam je misa nešto bez čega ne možemo, onda uistinu ne bismo smjeli bez nekog ozbiljnog i teškog razloga propuštati nedjeljnu misu.
Ako osoba u istom danu ode na dvije mise u različite župe, može li se oba puta pričestiti?
Bez obzira na to ide li se u istu crkvu ili u dvije različite, vrijedi isto pravilo: ako ste na obje mise prisutni, svjesno i namjerno, u cjelovitosti, možete se oba puta pričestiti. To ne vrijedi ako netko usput prolazi pored crkve i uđe samo da bi se pričestio, to bi bio neozbiljan pristup euharistiji. Ako bi netko bio prisutan i na trećoj misi, onda se ne bi mogao taj put pričestiti.
Je li grijeh voljeti osobu istoga spola?
Krist nas uči da moramo voljeti svakoga čovjeka – to je ljubav u najširem mogućem smislu riječi. To je ono na što smo pozvani svi i odnosi se na našu ljubav prema svim ljudima. Pretpostavljam da ovo pitanje cilja na onu ljubav koja se odnosi u smislu i seksualne privlačnosti i svega onoga što, kada govorimo o muškarcu i ženi, vodi prema bračnom zajedništvu, prema zasnivanju obitelji. U tom smislu, mi kršćani smo stajališta da su samo muškarac i žena pozvani na takvu vrstu ljubavi čije zajedništvo završava brakom i bračnim činom. Sve što je izvan toga, kažemo da nije u skladu s Božjom voljom za čovjeka jer Bog je stvorio čovjeka kao muško i žensko, upravo zato da bi bili kompatibilni, da bi se upotpunjavali. Bog je zasigurno mogao i na drugi način urediti da se poveća broj ljudskoga roda. Ako netko voli osobu istoga spola, takvu osobu nećemo mrziti i takvu osobu ne treba odbacivati niti joj činiti zlo. Teško je sada u kratkom roku objasniti zašto netko voli osobu istoga spola, no to je prema našem shvaćanju i nauku, protivno ljudskoj naravi. Ako se čovjek nalazi u takvoj poziciji, mora ući u korijen koji je razlog tomu zašto se po pitanju ljubavi opredijeljuje za pripadnika drugog spola. Ima puno čimbenika koji na to utječu. No mi kao kršćani ne smijemo odstupati od našeg vjerovanja jer bismo pritom izdali ljudsku narav i ono što je Bog u nas ugradio.
Zašto ljudi koji su u civilnome braku ne mogu biti krsni kumovi?
Za krsno kumstvo, ali i za krizmano, očekuje se i traži da tko će biti kum ili kuma zaista može svjedočanstvom svoga života i vjere, biti uz svoje kumče i upućivati ga u svo bogatstvo vjere u svakodnevnom životu. Osoba koja živi u civilnome braku, ne može se ni pričešćivati ni ispovijedati, a ako netko sam ne živi i svjedoči svoju vjeru, ne može biti krsni ili krizmani kum. To se razlikuje od kumstva na vjenčanju, gdje su oni samo svjedoci.
Cijelu emisiju poslušajte ovdje: