Odvija li se obred egzorcizma na latinskom jeziku i zašto?

Mene to kao kao svećenika, a pogotovo laika, ne bi trebalo opterećivati. Egzorcizam ne može bilo tko činiti. Prije nekoliko godina kardinal Bozanić nam je rekao da nema službenog egzorcista u Zagrebačkoj nadbiskupiji te da će za svaki pojedini slučaj on delegirati određenog svećenika, dakle, ne za sve, ne za ovu ili onu skupinu, nego za svaki pojedinačni slučaj. Stoga, ako je to toliko komplicirano, a jest, i ne može svatko, onda me to ne treba previše opterećivati, nije životno važno je li obred, koji ne smijem niti ja kao svećenik vršiti bez dekreta nadbiskupa, na latinskom, aramejskom ili grčkom jeziku. Latinski jezik je službeni, univerzalni jezik Crkve, na tom jeziku se i molilo i pisalo što dokazuju stoljećima sačuvani dokumenti.

Kako Bog protestantima oprašta grijehe, a oni ne idu na ispovijed? Zanimljivo, i njih prate znakovi i čudesa kao da im je oprošteno. Je li njima oprošteno bez svećenika i što je s onim da izvan Crkve nema spasenja?

Zamislite kako Bog oprašta nama katolicima koji sve znamo i mislimo da znamo, a toliko griješimo i ponavljamo grijehe. Božja ljubav je za nas ljude nepredvidiva i Bogu hvala što je tako. Sakramenti su jako važni, važna je ispovijed, ali što ako sam se, recimo, rodio u nekoj protestantskoj zemlji gdje nema katolika ili, pak, u Saudijskoj Arabiji, Kini ili Japanu. Ne moramo se opterećivati „kako” Bog prašta. Da nisam katolik vjerojatno bih tu duhovnost koju mi je Bog dao živio na svoj način.

Ali ima jedna zamka za nas Europljane, a to je da, ako smo već jedanput primili kršćanstvo, ako smo već jedanput bili katolici i sve znamo, znamo i vrijednost sakramenata, sada tražimo kruha nad pogačom, pa ciljano odabiremo neke druge zajednice koje to niječu, onda smo mi u problemu, jer smo čuli da nitko ne dolazi k Ocu osim po Sinu, da mimo Isusa Krista nema spasenja. O tim stvarima bi trebali naši katolici razmišljati. Nemojmo se opterećivati kako i kome će Gospodin udijeliti oproštenje, uvijek krenimo od sebe i zahvalimo na toj prevelikoj ljubavi i milosrđu, jer po mojim zaslugama, premda sam svećenik, po mojoj pravednosti sigurno se ne bih spasio, već po Njegovoj velikoj ljubavi, jer prašta i meni i svima vama kad god pogriješimo. Dakle, mi katolici bismo se morali zapitati kakav je naš sakramentalni život po pitanju svete ispovijedi, a protestanti, ako žive onako kako su naučili i ako se trude biti što draži Gospodinu, bit će zajedno s nama, ako ne i pred nama, zbog toga što više znamo.

Katekizam Katoličke Crkve kaže: „Oni koji bez krivnje ne poznaju Kristovo evanđelje i njegovu Crkvu, a ipak iskreno traže Boga i pod utjecajem milosti nastoje njegovu volju, koju su spoznali u glasu savjesti, djelom izvršiti, mogu postići vječno spasenje.”