Budi dio naše mreže

HALO, VELEČASNI? Imaju li pobožnosti biblijski temelj?

Prvi je petak u mjesecu. Mnogi u lipnju osobito časte Srce Isusovo pa iz toga proizlaze pitanja: Koji su učinci pobožnosti u našim životima? Imaju li pobožnosti biblijski temelj? Na pitanja je u HKR-ovoj emisiji "Halo, velečasni?" u petak, 5. lipnja odgovarao vlč. Robert Šreter, župnik župe sv. Mirka u Šestinama u Zagrebu.

/ mp

“Pobožnost u najširem smislu riječi znači biti po Božjem. Sebe staviti u korelaciju s Bogom je važno jer je to smisao svake pobožnosti: ulazak u odnos s Bogom. To je molitva koja nas uvodi u otajstvo Božje blizine. Postoje mnoge različite vrste pobožnosti, a to ovisi je li netko skloniji Majci Božjoj ili nekom svecu.

Za tjedan dana ćemo proslaviti najomiljenijeg sveca cijelog svijeta, ne računajući Majku Božju, sv. Antuna Padovanskog. Tako imamo i noviju pobožnost 13 utoraka sv. Antunu Padovanskom. Primjerice i svaka redovnička zajednica ima svoju duhovnost i svoju karizmu. Govoreći o tome imaju li pobožnosti biblijski temelj u širokom smislu možemo reći da imaju.

Recimo pobožnost križnog puta. Iako nemamo u evanđelju nemamo točno zapisano svih 14 postaja križnog puta, ali je ta pobožnost utemeljena na stvarnom događaju – to je Kristov put križa. Isto tako neke druge pobožnosti poput krunice čija je osnova molitva ‘Zdravo, Marijo!’. Nigdje u Biblije ne piše da se treba moliti krunica pa u strogom smislu riječi ne možemo tražiti temelj pobožnosti u Bibliji.

Mi u Crkvi moramo uvijek imati na pameti da imamo dva temelja naše vjere – to je Biblija i tradicija. Mi vjerujemo da nas Duh Sveti vodi i trajno nadahnjuje kao zajednicu vjernika u našem djelovanju. Tako su određene pobožnosti nastale u određenim vremenima kao izraz toga vremena. Mnoge od njih su ostale, a neke su se zaboravile. Ne moramo za svaku pobožnost tražiti biblijsko utemeljenje jer je nećemo ni naći. Isus nas je naučio samo jednu molitvu ‘Oče naš’. U toj molitvi nas Isus uči da prvo trebamo slaviti Boga, a onda tek kasnije ga nešto tražiti”, istaknuo je vlč. Šreter.

Postoji li utemeljenje u našoj vjeri da se grob ne dira 40 dana?

“Utemeljenje postoji samo u običajima. Ti običaji koji tiču ispraćaja naših najmilijih u raznim se krajevima razlikuju pa i uz održavanje grobova. Ono što vjerujemo da nismo u zemlju pohranili našeg pokojnika nego samo posmrtne ostatke. To je bitno shvatiti. S posmrtnim ostacima naših milih i dragih u svim kulturama od početka ljudskog roda prema grobljima i grobovima odnosimo kao se kao da su sveta mjesta. Prema preminulima uvijek ostaje obveza da se s poštovanjem prema njima ponaša.

Treba naglasiti – prema posmrtnim ostacima naših pokojnika treba se odnositi s poštovanjem te vjerovati da se oni nalaze ondje gdje bi trebali biti Božjom dobrotom”, poručio je vlč. Robert Šreter.

Obratite nam se

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja