Prvi je petak u mjesecu. Mnogi u lipnju osobito časte Srce Isusovo pa iz toga proizlaze pitanja: Koji su učinci pobožnosti u našim životima? Imaju li pobožnosti biblijski temelj? Na pitanja je u HKR-ovoj emisiji "Halo, velečasni?" u petak, 5. lipnja odgovarao vlč. Robert Šreter, župnik župe sv. Mirka u Šestinama u Zagrebu.
“Pobožnost u najširem smislu riječi znači biti po Božjem. Sebe staviti u korelaciju s Bogom je važno jer je to smisao svake pobožnosti: ulazak u odnos s Bogom. To je molitva koja nas uvodi u otajstvo Božje blizine. Postoje mnoge različite vrste pobožnosti, a to ovisi je li netko skloniji Majci Božjoj ili nekom svecu.
Za tjedan dana ćemo proslaviti najomiljenijeg sveca cijelog svijeta, ne računajući Majku Božju, sv. Antuna Padovanskog. Tako imamo i noviju pobožnost 13 utoraka sv. Antunu Padovanskom. Primjerice i svaka redovnička zajednica ima svoju duhovnost i svoju karizmu. Govoreći o tome imaju li pobožnosti biblijski temelj u širokom smislu možemo reći da imaju.
Recimo pobožnost križnog puta. Iako nemamo u evanđelju nemamo točno zapisano svih 14 postaja križnog puta, ali je ta pobožnost utemeljena na stvarnom događaju – to je Kristov put križa. Isto tako neke druge pobožnosti poput krunice čija je osnova molitva ‘Zdravo, Marijo!’. Nigdje u Biblije ne piše da se treba moliti krunica pa u strogom smislu riječi ne možemo tražiti temelj pobožnosti u Bibliji.
Mi u Crkvi moramo uvijek imati na pameti da imamo dva temelja naše vjere – to je Biblija i tradicija. Mi vjerujemo da nas Duh Sveti vodi i trajno nadahnjuje kao zajednicu vjernika u našem djelovanju. Tako su određene pobožnosti nastale u određenim vremenima kao izraz toga vremena. Mnoge od njih su ostale, a neke su se zaboravile. Ne moramo za svaku pobožnost tražiti biblijsko utemeljenje jer je nećemo ni naći. Isus nas je naučio samo jednu molitvu ‘Oče naš’. U toj molitvi nas Isus uči da prvo trebamo slaviti Boga, a onda tek kasnije ga nešto tražiti”, istaknuo je vlč. Šreter.
Postoji li utemeljenje u našoj vjeri da se grob ne dira 40 dana?
“Utemeljenje postoji samo u običajima. Ti običaji koji tiču ispraćaja naših najmilijih u raznim se krajevima razlikuju pa i uz održavanje grobova. Ono što vjerujemo da nismo u zemlju pohranili našeg pokojnika nego samo posmrtne ostatke. To je bitno shvatiti. S posmrtnim ostacima naših milih i dragih u svim kulturama od početka ljudskog roda prema grobljima i grobovima odnosimo kao se kao da su sveta mjesta. Prema preminulima uvijek ostaje obveza da se s poštovanjem prema njima ponaša.
Treba naglasiti – prema posmrtnim ostacima naših pokojnika treba se odnositi s poštovanjem te vjerovati da se oni nalaze ondje gdje bi trebali biti Božjom dobrotom”, poručio je vlč. Robert Šreter.