Nedavno sam bila u Škotskoj u Edinburghu. U gradu imaju više bivših crkvi koje su prenamijenjene. U jednoj od njih, danas pubu, bila sam na koncertu. Bio je pristojan. Je li grijeh posjetiti takvo mjesto i treba li u njemu konzumirati pivo?

To je jedna tužna slika, a puno sam i filmića o tome dobio. Ima daleko gorih stvari gdje čak i striptiz, ciljano, organiziraju unutar tih prostora znajući u kakvom su prostoru, tako da je ovo vaše još lijepo, jer pristojan koncert može biti i duhovne naravi. Ja bih prije svega birao koji repertuar sviraju. Dakle, grijeh nije. Vi ne birate prostor, čak možeš negdje doći ni ne znajući da je to bila nekoć crkva, pojašnjava vlč. Vuković, no – nastavlja – onaj tko je vjernik prepoznaje takve ‘crkvene’ prostore.

To je pitanje vašeg osobnog stava. Vlč. Vuković stoga tu ne bi pivo popio i dobro bi promislio što se unutra događa, ako je repertoar pristojan, jer i u crkvama imamo koncerte. Bitno je, dakle, poštivanje prostora koji je nekada bio liturgijski i događao se u njemu spomen na muku, smrt i uskrsnuće Isusovo možda stoljećima.

„Imam preveliko strahopoštovanje da bi tu sjeo opušteno“, kaže kustošijanski župnik i nadodajući da je ovdje pitanje osobnog stava, „ali ne morate to ispovijedati“. Uvijek je pitanje mog odnosa, poput primjerice trenutaka kada razočaraš najboljeg prijatelja, a nisi nešto veliko napravio, no jer smo prijatelji probat ću ga ne razočarati i biti korektan ili, pak, ako je kriv neću govoriti protiv njega i neću u tome sudjelovati.

Ako je Isus moj prijatelj, ako je ne samo moj prijatelj, nego i moj Bog, te ako sve to osvijestim, donijet ću odluku: ‘Ja to neću’, rekao je dalje Ljubo Vuković, napominjući da je ovakvom konstatacijom možda uzburkao savjesti i ponavljajući da nije učinjeni grijeh.

„Moramo graditi vlastiti stav, jer toga će biti očito još više po Europi, a nadam se kod nas ne.“ Prisjetio se u tom smislu riječi nadbiskupa Dražena Kutleša, iz jedne prilike dok je bio u njegovoj župi zbog krizme, da je u Europi glavni grad Hrvatske trenutno kršćanska metropola. Hrvatska također. Mi nismo savršeni kao vjernici, niti kao Crkva, ali po statistikama i po drugim pokazateljima, a to svjedoče i toliki svećenici grada Zagreba, istina je da zadnjih godina doživljavamo trend povećanja broja vjernika u gradu, a ne obrnuto.

Taj trend je dobar, mi crkve trebamo i nećemo ih zatvarati i postoje potrebe za novim crkvama, ali isto tako znamo da postoje manje grupacije koje te crkve ne žele. „Nadam se i vjerujem da će to tako ostati, a daj Bože da tako bude i u Europi.“ Prisjetio se i drugih riječi zagrebačkog nadbiskupa da niti jedna Njemačka ne stoji tako slabo kako se govori i misli. Usporedio je npr. broj svećenika u jednoj Argentini koja ima 40.000.000 stanovnika i 8000 svećenika, a mi u Hrvatskoj imamo 2500 svećenika. Kad bi bio nekakav reciprocitet oni bi u Argentini trebali imati 30.000 svećenika, a mi na oko 3.800.000 stanovnika imamo toliko.

Znači nije sve tako crno, kako se želi prikazati. Situacija s desakraliziranim crkvama, koje se koriste za drugu namjenu, je nešto što žalosti svakog vjernika, rekao je vlč. Vuković i slušatelje pozvao da izgrade svoj stav, a – s ovakvim pitanjima – smatra da su ih i izgradili.

Spominjem li uzaludno Božje ime kada kažem u čuđenju ‘Isuse’ ili ‘Ajme, Bože moj’?

„Meni je drago ovo pitanje zato jer u ispovijedi vrlo često čujem od djece da su spominjali Božje ime uzalud, pa se čudim ‘Kako to misliš’“, prepričao je odgovarajući na ovo pitanje vlč. Ljubo Vuković koji je u nastavku i rastumačio:

Spominjanje Božjeg imena uzalud se odnosi, da je grijeh, kada se ono spominje u negativnom kontekstu. Riječi ‘Bože moj’ je sama molitva i zato – pozvao je radijski župnik – blagoslivljajte. Spominje i zazivanje Božjeg imena ‘Bože, pomozi’ je vapaj. To je opet jedna najstrelovitija molitva, u hipu, i treba to znati razlikovati.

U negativnom kontekstu spominjanje Božjeg imena misli se na psovku, primjerice kod njega iz vremena djetinjstva u Međimurju bilo je puno ‘bogmanja’, uzimanja Boga za svjedoka, i to se smatralo najtežom psovkom. U tom smislu se može reći da je, ali ako kažemo ‘Bože moj’, ‘Bože sačuvaj’, ‘sačuvaj me od zla’, ‘od svega’ tu dakle nema problema. Grijeh je jedino kada se radi o psovci i svemu negativnom po pitanju Božjeg imena, zaključio je vlč. Vuković.