Donosimo neke odgovore na pitanja iz emisije 9. studenoga u kojoj je na pitanja slušatelja odgovarao vlč. Robert Šreter, župnik župe sv. Mirka u Šestinama.
Je li dopušteno ženiti se kumovima koji nisu u krvnom srodstvu?
Po Zakoniku kanonskog prava, po kojemu se ravna opća Crkva, nema apsolutno nikakve zabrane ako među kumovima ne postoji krvno srodstvo, ni u kojem stupnju. Krajevno pravo, u nekim slučajevima, daje neka ograničenja, ali je njihova snaga uvijek ispod one Zakonika kanonskog prava, koji vrijedi za cijelu Katoličku Crkvu.
Kako odrediti granicu lakih i teških grijeha?
Grijeh je uvijek ozbiljna stvarnost u našem životu i uvijek nosi posljedice. U teoriji možda i možemo povući granicu, u praksi je to jako teško. Nije isto ukrade li netko milijun kuna ili komad kruha da bi prehranio svoju gladnu obitelj. Usto, ovisi i o tome je li netko uopće svjestan toga što je učinio, ili je nešto učinio potpuno svjesno, planirano i namjerno.
U odgovoru na pitanje radi li se o teškom grijehu, važno je radi li se o velikoj stvari, o stanju svijesti osobe i o njezinoj nakani.
U pravilu je grijeh ako, recimo, netko ne dođe na nedjeljnu svetu misu, pogotovo ako mu se jednostavno nije dalo doći na misno slavlje. Drugo je ako je spriječen sudjelovati u misnom slavlju jer je doma bolestan u visokoj temperaturi ili, recimo, u nedjelju leti zrakoplovom preko oceana.
Gospodin Isus je na Golgoti rekao: ‘Bože moj, zašto si me ostavio?’ Ako je Isus to doživio, to se očito može i nama dogoditi. Što nam je činiti u tim trenucima?
Poznavatelji Svetoga Pisma kažu da je Isus na križu molio upravo taj početak Psalma 22., psalma tjeskobe, muke, očaja, egzistencijalne patnje, jer taj psalam najavljuje što će se dogoditi Isusu. Upravo zato što je Isus proživio muku i smrt kao pravi čovjek, a sastavni je dio čovjekovog života i muka i patnja, u Isusu možemo gledati uzor svih patnika. Međutim, u drugom dijelu spomenutog psalma govori se i o vjeri te o tome da ga je Bog vodio od krila majčina. Isus nas podsjeća i na vjeru koja nas mora nositi i u trenucima najveće patnje. Bog nas nikada ne napušta, samo čovjek može napustiti Boga. Može se razumjeti ljude koji u trenucima teške bolesti ili smrti dragih osoba gotovo viču na Boga, ali i u tim trenucima treba biti svjestan Božje prisutnosti. Ta Isus je upravo po svim svojim patnjama omogućio da i mi zadobijemo blagoslov i snagu u našim patnjama i stradanjima.