„Najveći Božji dar je – On sam. Taj dar dolazi nakon što odlučimo prodati sve i za dobiveni novac kupiti dragulj koji smo pronašli na njivi. Prodati znači potisnuti na drugo mjesto. Prodati sve znači osloboditi prvo mjesto za Boga. Tek kad ga stavimo na prvo mjesto u svojem životu, primjećujemo njegovu neprestanu prisutnost”. Riječi su to fra Zvjezdana Linića, kojeg zbog predanog rada na evangelizaciji pamte mnoge generacije vjernika, osobito oni koji su dolazili na seminare u Kuću susreta Tabor.

Na današnji dan 1941. u bolnici na Sušaku rođen je Vjekoslav Linić, no kao datum rođenja upisan je 1. ožujka. Njegovi roditelji Josip i Ludmila imali su osmero djece, dvije kćeri i šestoricu sinova. Budući fratar rastao je u blizini svetišta Majke Milosti na Trsatu, a i u obitelji vjera je bila iznimno važna.

Vjekoslav je u osnovnu školu krenuo u Orehovici, a od petog razreda išao u Rijeku, do koje je morao svakoga dana pješačiti pet kilometara. Već je tada volio ići u crkvu, a osobito franjevcima na Trsat. Volio je i zornice, koje nikada nije propuštao. Stoga se nitko nije začudio kada je Vjekoslav otišao u franjevačko sjemenište, a sa sedamnaest godina stupio u franjevački novicijat. Već iduće godine, položio je prve redovničke zavjete, a 1965. godine i svečane. U Redu Manje braće dobio je ime Zvjezdan te je 1967. u Zagrebu zaređen za svećenika.

Fra Zvjezdan Linić / Foto: Marijan Sušenj/PIXSELL

Već iduće godine odlazi u Innsbruck na poslijediplomski studij teologije, a doktorirao je u Parizu. Nakon toga vraća se na voljeni Trsat gdje na Franjevačkom učilištu predaje liturgijske kolegije, a istovremeno je predavao i na Institutu za teološku kulturu laika.

Godine 1977. fra Zvjezdan je premješten u Karlovac, a potom u Novi Sad gdje je bio vjeroučitelj i duhovnik Franjevačkoga svjetovnog reda. No nakon samo godinu dana ponovno se vraća u Hrvatsku, u Osijek. Prve seminare za evangelizaciju i duhovnu obnovu održao je 1980. U samostanu na zagrebačkom Kaptolu, kamo je premješten 1982., ostat će 15 godina. I tu je bio vezan uz Franjevački svjetovni red, bio je vjeroučitelj studenata, a 90-ih godina prošlog stoljeća posvetio se osobito vođenju katekumena. Braća su ga 1994. izabrala za provincijskoga definitora, a tada je postao i nacionalni asistent Franjevačkoga svjetovnog reda.

Kroz 15 godina provedenih u samostanu na Kaptolu u Zagrebu ljudi su prepoznali u fra Zvjezdanu svećenika koji je htio slušati, koji se znao uživjeti u njihove probleme i zajedno s njima moliti i tražiti rješenje. U tom vremenu intenzivira se i njegovo djelovanje oko evangelizacije i duhovne obnove.

Posljednje razdoblje života od 1997. do 2013. fra Zvjezdan Linić je proveo u Kući susreta Tabor. Ponajviše njegovom zaslugom to mjesto postaje pravo utočište za sve ljude koji traže duhovnu pomoć, za sve koji su opterećeni bolestima i ostalim životnim trpljenjima. Dokle god je bilo moguće fra Zvjezdan je vodio seminare u Taboru često uz pomoć braće franjevaca i drugih svećenika. Kao voditelj Tabora nastavlja i s objavljivanjem brojnih knjiga, a ne prekida ni vođenje seminara za evangelizaciju i duhovnu obnovu. U tom vremenu fra Zvjezdan je bio i suradnik Hrvatskog katoličkog radija i autor emisije „I povede ih na goru visoku“.

Zemaljski hod fra Zvjezdana Linića završio je u 73. godini života, 56. redovništva i 47. godini svećeništva. Bilo je to u trodnevnici Blažene Djevice Marije Bezgrešne koju je s ljubavlju častio.

„Budi to što u ovom času jesi. Ne bježi od sebe, jer nemaš kamo pobjeći. Živi taj svoj svakodnevni život. Život neće postati lakši, ali bit će ti osmišljen i bogat. Živjet ćeš radosno”, poručivao je za svojeg iznimno plodnog i bogatog života fra Zvjezdan Linić.