Današnje evanđelje otkriva nam smisao i poruku Božića. U tom evanđelju, Zaharija je nakon mjeseci nijemosti, pun Duha Svetoga, progovorio. Progovorio je slaveći i blagoslivljajući Boga. Upravo taj primjer pokazuje nam što je Božić i što je uopće naš život u Kristu. Biti nijem, u Bibliji znači biti izvan komunikacije, odnosno, izvan zajedništva. To osobito pokazuje latinski communicare od kojega dolazi i naš izraz komunikacija. Communicare znači dijeliti s nekim nešto, biti dionikom u nečemu, udružiti, spojiti i povezati, razgovarati ili dogovoriti. Tako je communicatio dijeljenje nečega, udio u nečemu, sudioništvo i sudjelovanje te zajednički temelj svih stvari što čini zajednicu ili savez.

Biti nijem znači biti izvan svega toga. Zaharija je zbog vjere u samoga sebe i svoje tjelesne mogućnosti postao nijem, prestao je biti dionik komunikacije, dionik zajedništva. No u trenutku kad mu je vraćen govor, on je počeo Blagoslivljati Boga. Ta slika jasno nam pokazuje koji je smisao našeg zajedništva i temelj svih stvari našega zajedništva. Taj temelj je blagoslivljanje Boga. Taj temelj je slavljenje Boga i gledanje prema svjetlu novoga dana, u kojem nas ne vodi naš život naše mogućnosti ili mogućnosti svijeta, već život vodi Bog i moć Neba.

Ne dopustimo da nam virtualno i umjetno ukrade ono realno i naravno, ukrade zajedništvo među nama.

Zato pred Božić zastanimo i budimo ljudi komunikacije, ljudi zajedništva i ljudi puni Duha Svetoga koji želimo sebe podariti drugima, kao što je Bog samoga sebe, u Kristu, podario nama. Biti na Božić van te komunikacije, znači biti van Božića. Biti na Božić u komunikaciji s virtualnim, a ne stvarnim, znači biti van Božića. Biti na Božić pogledom uprtim u ekran, a ne lice čovjeka, znači biti van zajedništva, van Božića. Ne dopustimo da nam virtualno i umjetno ukrade ono realno i naravno, ukrade zajedništvo među nama. Zato ugasimo ekrane i sve uređaje i pogledajmo svijetlost Mladog sunca koje isijava iz ljudi pored nas.

Ne dopustimo da itko za Božić bude sam.

Magarac i vol ustupili su svoje hranilište, svoju slamu, svoje stanište Bogu. I nama je činiti isto te na Božić prepoznati Isusa u susjedu koji je sam, u prijatelju koji je ostavljen, u poznaniku koji nema nikoga, u osamljenom čangrizavom starcu, koji inače samo prigovara, u onome koji krova nema, i tako jasle svoga doma dijeliti s Kristom u tim ljudima. Božić želi prepoznati Isusa u svakom čovjeku.