Dr. sc. fra Mario Knezović hercegovački franjevac, župnik na Kočerinu, urednik na Radiopostaji Mir Međugorje, suradnik Naše TV i Laudato TV, kolumnist Naših ognjišta, Glasnika mira, Misije, voditelj duhovnih seminara u Domovini i svijetu, doktor informacijsko-komunikacijskih znanosti i odnosa s javnošću, oglasio se povodom slučaja Poljaka Michala Losa koji je bio zaređen za svećenika na smrtnoj postelji i uputio posebnu poruku mladomisnicima.
Prenosimo tekst fra Marija Knezovića:
Do bola čovjeka gane činjenica koju je na bolesničkoj, smrtnoj postelji, izgovorio mladić iz Poljske koji je bio u formaciji za svećenika. U teškoj bolesti sveo se život samo na jednu želju koja je glasila: Biti svećenik bar jedan trenutak i slaviti barem jednu svetu misu u životu. To je izgovorio Michal Los koji je za tešku i neizlječivu dijagnozu doznao iznenada. Prikovan uz bolesničku postelju u Varšavi, te svjestan ozbiljnosti trenutka, nije kao posljednju želju imao ozdraviti, nego biti zaređen za svećenika.
Tu želju su mu, prema svim crkvenim procedurama, uspjeli izvršiti. Sveta Stolica je odobrila ređenje u izvanrednoj situaciji. Njegov biskup i provincijal, te nekoliko svećenika s bolesnikovom obitelji, sudjelovali su u njegovim redovničkim zavjetima i svećeničkome ređenju. Mladi bogoslov Michael je postao svećenikom i slavio je u bolničkoj sobi, u bolesničkoj postelji svetu misu. Nažalost, dvadesetak je dana nakon toga, vidno iscrpljen opakom bolesti, preminuo.
Kakav poticajan primjer. Ako do sada nismo shvatili što to znači sveta misa, to nam je Michael posvjedočio. Jedna sveta misa za njega bijaše sve. Uz taj poticajan čin iz Poljske valja istaknuti smrt još jednoga svećenika p. Antuna Cveka, isusovca. „Umro je dobri duh Zagreba“, tako su glasile brojne naslovnice tiska, interneta i društvenih mreža.
Dok neki često, bez imalo ljubavi, rekli bismo zlonamjerno, govore o svećenicima kao konformistima kojima je materijalno najvažnije, taj isusovački svećenik je svojim životom najbolji demantij toj tezi. Godinama je, što pješice, što na biciklu, obilazio osamljene, zapuštene, bolesne, siromašne u Zagrebu. Poput milosrdnoga oca nosio im je hranu za dušu i tijelo.
Taj dobri duh Zagreba živio je Isusov govor o blaženstvima, te tjelesnim i duhovnim djelima milosrđa. Njegova udruga „Kap dobrote“ bila je pretvorena u rijeke i oceane naklonosti ljudskoj potrebi. Bio je proglašen ponosom Hrvatske. Proglašavam ga ponosom svećenika i Crkve. Tako smo potrebiti takvih kao što bijahu dugovječni misnik p. Antun Cvek i misnik s jednom slavljenom misom Michal Los.
Pri susretu svećenika iz BiH, koji bijaše na Kupresu, vidjela se želja za takvim putem. Svećenika iz BiH je 795, a na području BiH djeluje 586 svećenika. Mnogi iz BiH rade predano diljem svijeta. O tome neće i ne mora biti u medijima. Ionako se kaže kako je svećenik poput zrakoplova: Dok leti, nitko to ne zamjećuje, ali kada padne, svi znaju i prepričavaju. Zato je, smatram, korisno pročitati nekoliko misli iz pisma majke sinu mladomisniku.
Dragi sine! Prošlo je mnogo godina, mnogo molitava, žrtava, suza, neprospavanih noći i samoodricanja, do današnjega dana, kad će dragi Bog dozvoliti da Mu prikažeš prvu svetu misu na oltaru. Zato smo Mu danas od srca zahvalni što je odabrao našega sina za Svoga učenika, a tebi zahvaljujemo što si se odazvao riječima: „Govori Gospodine, sluga Tvoj sluša!“Kad dođeš na dužnost, budi blag prema svakome. Ako te tko vrijeđa, opet se sjeti Isusovih riječi: „Oče, oprosti im.“ Gledaj da u tebi svako dijete nađe dobra roditelja, mladež iskrenog prijatelja, roditelji dobrog savjetnika, a svaki starac čvrst oslonac. Svaki dan se sjeti knjige „Nasljeduj Krista“.
Izvor: fra Mario Knezović/fratar.net