Kapucinski bogoslov fra Mario Berišić na svojim se društvenim mrežama kratko osvrnuo na današnje evanđelje u kojem nas Isus upozorava na licemjerstvo poručujući kako ono najčešće pogađa vjernike koji su duhovnost sveli na puko izvršavanje pobožnosti bez uključenosti ljubavi i srca. Promišljanje fra Maria Berišića prenosimo u nastavku.

Licemjerstvo je često povezano sa duhovnom sljepoćom. Biti licemjer znači ne vidjeti jasno sebe u istini, odnosno izbjegavaš se gledati u istini, a uvjeren si da sve o drugomu znaš i imaš potrebu uvijek drugome prebacivati, poučavati ga, ne iz ljubavi već iz osjećaja superiornosti.

Isusu se gadi takav stav i najoštrije proziva takva srca koristeći teške riječi: »Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri!…Farizeju slijepi!«

Kada netko pogriješi ili ne ispunjava određene zakone i pravila, licemjer je prvi koji će to prepoznati i nabaciti na nos svaku pa i najmanju sitnicu. Licemjer će možda ispunjavati sve zakone i propise ali na način da izostavi milosrđe, pravednost i vjernost, odnosno da ne uključi srce, nego samo snagu volje, kako bi umirio svoju savjest i potvrdio samome sebi da je on ispravan i bez greške. Isusu se gadi takav stav i najoštrije proziva takva srca koristeći teške riječi: »Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri!…Farizeju slijepi!«

Bolno je to što licemjerstvo najčešće pogađa krugove ljudi koji su religiozni, odnosno koji su sveli religiju i duhovnost na puko izvršavanje normi koje samo po sebi, bez ljubavi i srca ostavljaju osobu sterilnom i mrtvom.

Ako ne dozvolimo Isusu da nas liječi od licemjerstva, ljudi će oko nas umirati ugušeni zbog težine naših riječi, naših pogleda i ponašanja. Ljudi će izbjegavati našu prisutnost.

Ozdraviti mogu samo oni koji su zaista spremni suočiti se sa istinom vlastite bijede, koji su spremni pogledati prvo u svoje srce i primijetiti da su zaista potrebni toga da ih Isusu očisti od umišljenosti, samodopadnosti i osjećaja superiornosti. Ako ne dozvolimo Isusu da nas liječi od licemjerstva, ljudi će oko nas umirati ugušeni zbog težine naših riječi, naših pogleda i ponašanja. Ljudi će izbjegavati našu prisutnost.

Ne postoji teži čovjek od onoga koji nabacuje krivnju i teret nevrijednosti drugima, a malo je onih s kojima taj teret i krivnja postaju lakši i nošljiviji.