Crkva 23. rujna slavi svetog Pija iz Pietrelcine. Fra Ivica Vrbić, član Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića, svećenik i misionar u Boliviji, potaknuo je njegovo štovanje i u našem narodu. Za Hrvatski katolički radio istaknuo je zašto je Hrvatima ovaj svetac toliko drag i važan.
„Mislim da je sveti Pio ušao ljudima u srce ili zavukao im se pod kožu zato što je bio čovjek patnik. Kada vidite sveca koji je bio progonjen, pa i od same Crkve kojoj je pripadao u trenucima nepovjerenja, kada su se pitali jesu li ti darovi, stigme koje je nosio na svom tijelu prouzrokovane od samog Pija ili su zaista bili Božji dar, vidite čovjeka koji je bio progonjen, koji je krvario. Onda se ljudi lako mogu identificirati s jednim takvim patnikom i onda od njega mogu tražiti pomoć i u njegovom životu gledati primjer. Mislim da je to najbitnija stvar koja ljude privlači tome svecu i upravo gledajući Pijovu patnju, kako ju je znao prikazati, i mi učimo i želimo se, ne samo njemu se moliti, nego želimo svoje patnje, križeve i teškoće prikazivati za spasenje naše duše i ljudi koji nas okružuju”, rekao je fra Ivica.
Posvjedočio kako sveci nisu mrtvi, nego dišu za nas, da njihova mrtva tijela na nadnaravan način svjedoče da nas zagovaraju pred Gospodinom.
„Gledali smo Pija na jednom oltaru. Vidjeli smo kao da Pio diše. Pogledao sam i vidio prsni koš koji se pomiče. Kao da čovjek leži i spava, a ne da je pred nama čovjek koji je umro prije desetke godina. Svoje svjedočanstvo nakon toga susreta i molitve podijelio sam s drugima fratrima. ‘Čujte, vi možete misliti da sam ja lud, da mi se priviđa, ali ja kao da sam vidio da se miče prsni koš Padra Pija’. Onda su se javili i drugi fratri koji su to doživjeli pa smo zaključili da smo svi vidjeli istu stvar”, rekao je.
Fra Ivica je zaslužan što je prije 11 godina u župu svetog Leopolda Bogdana Mandića u zagrebačkoj Dubravi stigla relikvija svetog Pija, komad platna s rane svečeva boka, na kojem se jasno vide znakovi krvi.
„Kad sam krenuo u misije od tog komada platna napravio sam još jednu relikviju koju sam ponio u Boliviju. Tu pobožnost počeli smo širiti prema ovom velikom svecu. Na taj način povezali smo San Giovanni Rotondo sa Zagrebom, a Zagreb s Bolivijom gdje se štuje isti komadić relikvije. Upravo želimo potaknuti ljude, ne samo da dolaze i mole na svoje nakane, nego da nam taj svetac bude poticaj za ispovijed, za jedan kršćanski život, za život koji će posvjedočiti da smo u očima drugih promijenjeni, drugačiji”, zaključio je fra Ivica.