Egipat nije samo zemlja piramida i faraona, nego i zemlja duboko ukorijenjena u povijest spasenja. U njoj je Sveta obitelj pronašla utočište pred Herodovim progonom, a njezina pustinja postala je kolijevkom kršćanskoga monaštva.

O bogatstvu te zemlje, ali i izazovima s kojima se suočavaju tamošnji kršćani, posvjedočio je fra Filip Đurđević, koji je od 25. do 31. listopada sudjelovao na godišnjem susretu povjerenika za Svetu Zemlju u Egiptu.

Susret održan pod geslom „Egipat – raskrižje vjere, dijaloga i franjevačke prisutnosti“ okupio je franjevce iz Italije, Poljske i Hrvatske. Uz fra Filipa sudjelovali su fra Nediljko Jerkan i fra Antonio Gospić iz Franjevačke kustodije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri.

Franjevci u Egiptu: Škole u kojima zajedno odrastaju kršćani i muslimani

Jedno od posebno vrijednih iskustava bilo je upoznavanje Franjevačke provincije Svete obitelji u Egiptu, koja okuplja približno stotinu braće.

Franjevci ondje vode 17 škola u kojima se zajedno obrazuju kršćanska i muslimanska djeca, četiri zdravstvene ambulante te ustanove koje skrbe o djeci i osobama s invaliditetom.

Njihovo djelovanje pokazuje kako međureligijski dijalog ne ostaje samo na riječima, nego se ostvaruje u svakodnevnom životu, obrazovanju i brizi za najpotrebnije.

„Franjevci ne služe samo katolicima ili kršćanima, nego nastoje biti blizu svakome čovjeku, osobito onima kojima je pomoć najpotrebnija“, istaknuo je fra Filip.

Grad smeća: Ondje gdje siromaštvo susreće ljudsko dostojanstvo

Među najsnažnijim iskustvima hodočašća fra Filip posebno izdvaja posjet četvrti Mokattam u Kairu, poznatoj kao Grad smeća.

Ondje žive Zabbaleeni, zajednica koja se generacijama bavi prikupljanjem i razvrstavanjem gradskog otpada. Mnoge obitelji žive u iznimno teškim uvjetima, a velik dio stanovništva pripada Koptskoj pravoslavnoj Crkvi.

Unatoč siromaštvu, fra Filipa posebno su dirnuli susreti s djecom koja su ih dočekivala osmijesima i radošću.

„Posebno su nas dirnuli susreti s djecom. Unatoč nečistoći, siromaštvu i uvjetima u kojima odrastaju, mnoga su djeca bila nasmijana, razigrana, znatiželjna i otvorena.“

Nedaleko od te četvrti nalazi se svetište svetoga Šimuna Kožara, poznato kao Crkva u špilji, veličanstven prostor molitve uklesan u stijene Mokattama.

Fra Filip ističe kako je upravo kontrast između teških životnih uvjeta i ljepote svetišta ostavio snažan dojam.

„Za mene je taj prizor bio snažna slika vjere koja ne nastaje samo ondje gdje postoji materijalno blagostanje. Naprotiv, upravo usred siromaštva može izrasti nešto iznimno lijepo, veliko i duhovno bogato.“

Egipat – zemlja koja je pružila utočište Svetoj obitelji

Tijekom hodočašća franjevci su posjetili i Koptski Kairo, gdje se nalaze neke od najstarijih kršćanskih crkava.

Među njima je crkva svetih Sergija i Bakha, ispod koje se nalazi kripta koju kršćanska predaja povezuje s boravkom Svete obitelji tijekom bijega u Egipat.

Fra Filip podsjeća kako taj evanđeoski događaj ima posebno značenje i u današnjem vremenu, obilježenom ratovima, progonstvima i migracijama.

„I sama je Sveta obitelj iskusila što znači biti stranac i tražiti sigurnost u tuđoj zemlji.“

Uspon na Sinaj – put zajedništva i vjere

Posljednji dio hodočašća bio je posvećen Sinaju, planini koju biblijska predaja povezuje s Mojsijevim susretom s Bogom i primanjem Deset zapovijedi.

Franjevci su uspon započeli tijekom noći kako bi na vrhu dočekali izlazak sunca. Hladnoća, umor i zahtjevan planinski put bili su izazov, ali i prilika za međusobnu pomoć.

„Nije bilo važno tko će prvi stići na vrh, nego da zajedno ostvarimo cilj“, posvjedočio je fra Filip.

To ga je iskustvo podsjetilo da je i život vjernika svojevrstan uspon, obilježen poteškoćama, ali i ljudima koji nas prate, podižu i ohrabruju.

Biti brat svakome čovjeku

Boravak u Egiptu za fra Filipa bio je mnogo više od stručnog susreta. Bio je to susret s Crkvom koja živi u drukčijim okolnostima, s franjevcima koji svakodnevno svjedoče evanđelje te s ljudima različitih vjera i kultura.

Posebno je naglasio važnost trajne solidarnosti s kršćanima Svete Zemlje, čiji je život dodatno otežan ratovima, nestabilnošću i izostankom hodočasnika.

Na kraju svjedočanstva sažeo je ono što će ponijeti iz Egipta:

„Iznad svega, pamtit ću ljude i susrete koji su me obogatili te me još jednom podsjetili na ljepotu i odgovornost franjevačkoga poziva: biti brat svakome čovjeku, graditi mostove i ondje gdje živimo svjedočiti evanđelje mira.“

Prema svjedočanstvu fra Filipa Đurđevića objavljenom na mrežnoj stranici Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda.