Crkva slavi svoje svete tijekom cijele liturgijske godine. Obično njihov spomen slavimo onog datuma kada je određeni svetac “rođen za Nebo”. Taj se datum uzima kao njihov rođendan, ali rođendan za Nebo. Ivan Krstitelj, Blažena Djevica Marija i Gospodin Isus uz onaj “nebeski” slave i “klasičan” rođendan. Zašto?

Kristovo rođenje

Crkva na Božić slavi utjelovljenje Jedinorođenoga Sina Božjega, Njegove Riječi po kojoj je sve stvoreno. On je “radi nas ljudi i radi našega spasenja” postao čovjekom da nas otkupi od ropstva grijeha i uvede u svoje divno Kraljevstvo.

U Njemu se ispunja navještaj starozavjetnih proroka o Mesiji, Sluzi Božjem, koji dolazi ne kao silni kralj koji će oružjem satrti neprijatelja nego se utjelovljuje kao bespomoćno dijete, daleko od svake raskoši i moći, na periferiji, u štali na slami, a jedini su svjedoci toga spasonosnog događaja njegovi roditelji te jedan vol i magarac.

Marijino rođenje

Djevojčica Marija živjela je u Nazaretu s roditeljima Joakimom i Anom. Kada je postala djevojkom, Marija se zaručila s Josipom, zanatlijom iz Nazareta. On je, kao i Marija, dolazio iz Davidova pokoljenja.

Iznenada joj je došao anđeo Gabrijel i navijestio da će roditi sina Božjega. Trudnu zaručnicu Josip je htio otpustiti, ali mu se ukazao anđeo i objasnio čudo koje se zbilo na Mariji – ona je po Duhu Svetomu zanijela Sina Božjega – obećanog Spasitelja svijeta. Marija i Josip odgajali su Isusa.

On je ‘radi nas ljudi i radi našega spasenja’ postao čovjekom da nas otkupi od ropstva grijeha i uvede u svoje divno Kraljevstvo.

Kada je odrastao, majka Marija Ga je nagovorila da učini svoje prvo čudo. Zato Mariju zazivamo u svojim potrebama kao našu najveću zagovornicu. S velikom boli doživjela je smrt svoga sina. Dolazak Duha Svetoga dočekala je s apostolima te je stoga nazivamo Majkom Crkve. Kao mjesto Marijine smrti spominju se, prema predaji, Jeruzalem i Efez. Prema nauku Crkve, u času smrti njen ju je Sin dušom i tijelom uzeo k sebi na nebo.

Ona je primjer djevice i majke, ali ne samo u isključivo biološkom smislu. U vjeri i poslušnosti na zemlji je rodila Sina. Nasljedujući Marijinu svetost i ljubav, Crkva na novi i besmrtan život rađa djecu. Ta pak djeca, slave rođenje svoga Gospodina, Blažene Djevice Marije i Ivana Krstitelja. Kada su u pitanju slavlja drugih svetaca, Crkva slavi samo „rođenje za nebo”.

Ona je primjer djevice i majke, ali ne samo u isključivo biološkom smislu.

Krist je svojim čovještvom najprisnije povezao Boga i ljude. Marijina zadaća na tom tragu ni na koji način ne zamjenjuje Kristovo posredništvo, nego pokazuje njegovu snagu. Iz sjedinjenja s Sinom, proizlazi i povezanost s Crkvom.

Rođenje Ivana Krstitelja

Rođenje Ivana Krstitelja prožeto je bogatom simbolikom. Djevica Marija na početku svoje trudnoće otputovala je u brdoviti kraj gdje je ušla u kuću Zaharije i pozdravila Elizabetu koja je nosila Ivana. Kada je Elizabeta čula Marijin pozdrav dijete je poskočilo u njenoj utrobi.

Crkvena tradicija vjeruje da je Ivan tijekom „prenatalnog susreta” ovih malenih rođaka bio ispunjen Duhom Svetim već u utrobi „Jer, on će biti velik pred Gospodom; on neće piti ni vina ni prevrelih pića i bit će on ispunjen Duhom Svetim od utrobe svoje majke.”

Tako je Ivan pročišćen od izvornog grijeha zbog čega je imao ključnu ulogu u Isusovoj misiji.

Nazire li se ovdje njihova sličnost? Odgovor je i više nego potvrdan.

Crkvena tradicija vjeruje da je Ivan tijekom „prenatalnog susreta” ovih malenih rođaka bio ispunjen Duhom Svetim već u utrobi.

Ipak, Marijin „da” bio je temelj svih drugih „da”. Marijinim rođenjem pojavila se zora spasenja i nada svemu svijetu – rekao je jednom prilikom sv. papa Pavao VI.

Poveznica Isusa, Marije i Ivana

Čitamo li pomno Lukino evanđelje, odnosno prva dva poglavlja, vidjet ćemo da se opis rođenja Ivana i Isusa Krista opisuje paralelno. Time se opisuje mesijanska uloga Isusa Krista, kao i jasna distinkcija Gospodina od Ivana Krstitelja.

Marijina zadaća ni na koji način ne zamjenjuje Kristovo posredništvo, nego pokazuje njegovu snagu.

Na tom tragu, u prva dva poglavlja pratimo paralelizam između Isusa i Ivana Krstitelja. Dok je kod Krstitelja navještenje njegova rođenja u Hramu, kod Isusa je u nazaretskoj kućici. Osim toga, s jedne strane imamo svećenika Zahariju koji prima objavu, a s druge neznatnu ženu. No, dok je Ivan prorok Svevišnjega, Isus je Sin Svevišnjega.

Scena navještenja koju donosi Luka srce je mariologije. Anđeo, kao i u Starom Zavjetu donosi važnu vijest od Boga. Marija je predstavljena imenom i mjestom boravka, ali i kao djevica (kako bi se naglasila čudesnost Kristova začeća). U kristološkom smislu važno je pokazati Marijino zaručništvo, ali i da živi u kući sa svojim roditeljima.

Dok je Ivan predstavljen kao prorok Svevišnjega, Isus je Sin Svevišnjega.

Iako je prethodno najavljeno začeće Ivana Krstitelja (kao i tolika čudesna začeća u Starom Zavjetu), pokazuje se zaista kao Božje djelo. Djevica bez muža ne može začeti, zato se Marija i pita – kako će to biti.