Vjera po svojoj naravi nije tek neko egzaktno znanje, ali nije ni slijepo, niti neutemeljeno povjerenje. Kršćansko poimanje vjere nije takvo. Sam Bog je onaj u koga se vjeruje, kojem se vjeruje i kome se na temelju riječi vjeruje.
Vjera osim povjerenja podrazumijeva i čin prianjanja, ona je i čin vjere i sadržaj vjere. Označava sveobuhvatnu reakciju čovjeka na Božju inicijativu koja se želi objaviti čovjeku.
Na tu, Božju inicijativu, svaki od nas pozvan je u svome životu cijelim svojim bićem izreći svoj “Amen”, svoj vlastiti “prihvaćam.”
Abraham, otac vjere
Pogledajmo primjer Abrahama, nazvanog ocem vjere. Iako ne shvaća sve što se događa, slijedi unutarnji poticaj zbog povjerenja, jer je Bog tako rekao. Vjera kod njega nije izražena u osjećajima i jasnom shvaćanju. Vjera se kod njega očituje kao poslušnost bez apsolutnog shvaćanja.
Vjera osim povjerenja podrazumijeva i čin prianjanja, ona je i čin vjere i sadržaj vjere. Označava sveobuhvatnu reakciju čovjeka na Božju inicijativu koja se želi objaviti čovjeku.
Cjelovita biblijska istina pokazuje Boga koji izmiče svakom ljudskom iskustvu. Vjerovati Boga znači priznati jednu stvarnost izvan sveukupnog ljudskog, tj. priznati egzistenciju skrivenog. Vjera nije niti intelektualni, niti emocionalni odgovor, nego odgovor potpunim životom.
U toj vjeri otvara se i Abrahamu put koji vodi u novu događajnost. Tek naknadno, Abrahamu će postati jasno zašto je nešto bilo baš tako u tom trenutku. Temeljni argument da se Abraham odluči učiniti nešto čudno svima oko njega je – “ jer je Bog tako rekao.” Tek naknadno, takav čin vjere koji se pretvara u iskorak.
Na tu, Božju inicijativu, svaki od nas pozvan je u svome životu cijelim svojim bićem izreći svoj ‘Amen’, svoj vlastiti ‘prihvaćam.’
Vjera je ona koja se čini, i koja se u činu ljubavi i poslušnosti očituje.
Krist, vrhunac Božje objave i Marijin primjer
U Kristu spoznajemo Boga na način na koji ga nismo mogli zamisliti. Ovdje se i dotičemo problema u nastojanju življenja svoje vjere – u vlastitom poimanju Boga. Naviknuti na svoje bogove koji su tu, teško doživljavamo svoje ‘razočaravanje’ nad svojom slikom Boga. Isusova smrt na križu postaje skandal. Tko to može prihvatiti, može se nazivati kršćaninom. Kršćanstvo nije nimalo lagano.
Tek naknadno, Abrahamu će postati jasno zašto je nešto bilo baš tako u tom trenutku.
I tako, onda vrlo lako ostavljamo vjeru, a posežemo za religijom. Istočnjačke religije daju čovjeku osjećaj, pri čemu on smatra da je nekako iskoračio.
Naviknuti na svoje bogove koji su tu, teško doživljavamo svoje ‘razočaravanje’ nad svojom slikom Boga. Isusova smrt na križu postaje skandal.
Marija je pravi primjer žene koja vjeruje Bogu. Na postavljeno pitanje “ kako djevica može roditi?”, anđeo objašnjava. No, je li joj jasnije nakon objašnjenja?
Marija je izrazila svoje predanje. Kako? Jednostavno – “ako to nešto ne činiš, to Bogu nije moguće”. Naravno, vrijedi i suprotno. Marijina vjera je ona koja se čini.