Budi dio naše mreže

Evo kako je o najmlađem hrvatskom blaženiku Ivanu Merzu govorio sveti papa Ivan Pavao II. koji ga je proglasio blaženim u lipnju 2003. u Banjoj Luci.

/ mpp

Iz Papinog uvoda na početku sv. mise beatifikacije

Banja Luka, 22. 6. 2003.

Predraga braćo i sestre, Krist Isus, svjetlo što prosvjetljuje svakoga čovjeka, koji dolazi na ovaj svijet, želi da njegovi učenici budu sol zemlje i svjetlo svijeta. Kristovo svjetlo blista u jednome od sinova ove Banjolučke biskupije: u Ivanu Merzu, koji će za vrijeme ovoga slavlja biti proglašen blaženim. Bio je vjernik svjetovnjak uzoran i hrabar, čovjek kulture i osjetljiv za bogoslužje, uronjen u nadnaravno i djelatno zauzet u širenju kraljevstva Božjega.

Njega vam želim dati kao svjedoka Kristova i zaštitnika, ali istodobno i suputnika na putu u vašoj povijesti, u ponovnoj izgradnji onoga što je srušilo nasilje, u pomirbi među pojedincima i obiteljima, u promaknuću istinske društvene obnove u pravdi i miru. On će od danas biti uzor mladeži, primjer vjernicima svjetovnjacima.

Iz Papine propovijedi na misi beatifikacije koju je Sveti Otac izrekao nakon što je obavio svečani čin proglašenja blaženim

Banja Luka, 22. 6. 2003.

Ivan Merz je bio vrstan mladić, koji je znao povećavati bogate prirodne darove, što ih je posjedovao, pa je postigao mnoge ljudske uspjehe. O njegovu se životu tako može govoriti kao o uspješnome životu. Međutim, to nije razlog zbog kojega je njegovo ime danas unijeto u popis blaženih. Ono, naime, zbog čega je on danas pribrojen zboru blaženika jest njegov uspjeh pred Bogom. Velika je, naime, čežnja cijeloga njegova života bila „nikada ne zaboraviti Boga i stalno željeti biti s Njim sjedinjen”.

U svemu ovome što je radio tražio je „ono najizvrsnije, spoznaju Isusa Krista“, te je dopustio da ga On „zahvati“ (usp. Fil 3, 8-12).

Ivan Merz je u školi bogoslužja, koje je vrelo i vrhunac života Crkve (usp. Sacrosanctum Concilium, 10), stasao do punine kršćanske zrelosti i postao je jedan od promicatelja bogoslužne obnove u svojoj domovini. Sudjelujući u misi te hraneći se Tijelom Kristovim i riječju Božjom, nalazio je poticaj da bude apostol mladeži. Nije slučajno izabrao za geslo: „Žrtva – euharistija – apostolat“.

Iz Papina nagovora na kraju svete mise beatifikacije prije molitve Anđeoskog pozdravljenja

Banja Luka, 22. 6. 2003.

Posebno značajan potporanj životu blaženoga Ivana Merza zajedno s Euharistijom bijaše nježna pobožnost što ju je gajio prema Majci Gospodinovoj. I mi sada, na završetku ovoga svetog bogoslužja, upravljamo svoj pogled na Djevicu Mariju.

Iz Papina govora crkvenom i državnom Odboru prigodom zahvalnog hodočašća u Rim

Vatikan, 4. 12. 2003. 

Članovi crkvenog i državnog Odbora za organizaciju Papina pohoda BiH došli su u Vatikan i zahvalili su Svetomu Ocu za njegov dolazak u Banja Luku i beatifikaciju Ivana Merza. Iz Papina govora donosimo važnije izvatke:

U Banjoj Luci je za mene bila posebna radost proglasiti blaženim mladića podrijetlom iz toga grada, Ivana Merza. Neka njegov sjajni primjer svetosti katoličkim vjernicima svjetovnjacima bude poticaj na zalaganje u svjedočenju za Evanđelje, koje je mjerilo i glavni putokaz za kršćane svih vremena.

Nikada zaboraviti Boga!

Ovaj mladić, kako su pisali biskupi vaše zemlje, „ima uistinu mnogo toga reći i posvjedočiti“ (Biskupska pastirska poslanica) svim ljudima dobre volje. Njegov se vjerojatno najizrazitiji nauk nalazi u riječima, koje se mogu čitati u njegovu Dnevniku za 5. veljače 1918., u doba kada je cijela Europa bila zahvaćena ratom a on se nalazio na bojišnici: „Boga zaboraviti nikada. Težiti neprestano za ujedinjenjem s njime“. Te njegove riječi imaju posebno značenje za vašu zemlju, koja nastoji izići iz brojnih patnji, koje su posljedica ugnjetavačkoga režima i višegodišnjega rata. Postojeće teško stanje moći će se svladati stvaranjem demokratskih ustanova.

Još je potrebnije, međutim, raditi na istinskoj duhovnoj obnovi, koja omogućuje da čovjek bude spreman na oprost, pomirbu i uzajamno poštivanje vjerskoga i kulturnoga identiteta svakoga pojedinca. To su putovi koji vode stvaranju sretnoga, mirnoga, slobodnoga i solidarnoga društva.

To je put koji omogućuje toliko žuđeni povratak prognanika i izbjeglica u njihov rodni kraj, u ozračju sigurnosti i potpune slobode. Velik je izazov što stoji pred vama: „Nikada zaboraviti Boga!“

Izvor: ivanmerz.hr

Kontaktirajte nas

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja