Don Antun Nižetić na svojem YouTube kanalu piše o tamnoj strani svakoga od nas, odnosno o demonima i zlu koji se nalaze u nama i tlače nas poručujući kako je jedini lijek tome Božja ljubav pokazana u Isusu Kristu koja pobjeđuje svako zlo.

Među mnogobrojnim razlikama koje postoje između životinje i čovjeka, Luc Ferry, francuski mislilac čija je knjiga Naučite živjeti postala među najčitanijima u svijetu, ubraja i demonsko u čovjeku, a koje ne postoji kod životinja.

Navodi primjer okrutnih mučenja u Srebrenici. Surovost koja postoji u svijetu životinja nema ništa s demonskim. Demonsko je kada se drugome muči duša. Planski ga se uništava. Ponižava. Izluđuje. Bezrazložno mrzi. Zavidi mu se, i u zavisti ga se kinji.

Teško je naći suvremenog mislioca koji priznaje da je demonsko u čovjeku. Obično iskustvo to svakodnevno pokazuje, ali službena svjetska ideologija to uporno niječe. Niječe usprkos očitih činjenica. Možda je to uporno nijekanje samo otpor Crkvi? Crkvenom govoru o istočnom grijehu?

Krist je jednom viknuo: Sad je sud ovom svijetu! Sad će knez ovoga svijeta, demon, biti izbačen!

Crkva se oslanja na iskustvo i Objavu. Priznati da je u čovjeku demonsko vodi k potrebi spasenja. Pred demonskim u nama, ne pomaže nikakva mila svjetska filozofija ili ideja. Demonsko sve to guta u jednom kusu. Kad je demonsko u nama, potrebni smo Nekog jačeg od nas, i od tog demonskog, da ga svlada. To ne može biti samo čovjek. I tu se zaustavlja ljudska misao i opire se. To je otpor protiv Spasitelja. Protiv Onoga koji izbacuje kneza ovoga svijeta. Krist je jednom viknuo: Sad je sud ovom svijetu! Sad će knez ovoga svijeta, demon, biti izbačen!

Isti L. Ferry, nakon dubinske analize čovjekove naravi, kaže da nam je potrebno spasenje. Spasenje je sveobuhvatna pomoć. Mnoge nas stvari u svijetu pomažu. Pružaju utjehu i tako dalje. Ali nas ništa ovosvjetskog ne spašava niti nas može spasiti. Spasenje nije kršćanski, pa čak niti židovski, izum. Ono je općeljudsko. Iskustvo i vapaj svih ljudi.

Ono demonsko u nama svjedoči nam da smo potrebni spasenja i Spasitelja. Onoga tko će pružiti svoju ruku i izvući nas iz ralja smrti. Iz ždrijela Levijatana. Stare zmije. Zavodnika svega svijeta. Ubojice od početka. Lašca. Demona. Sotone. Đavla.

U dnu to i jesmo, ali nažalost, đavlovo smo omiljeno boravište. On ne voli boraviti u svinjama, a niti ići u podzemlje.

Nije čudno da se ateisti i agnostici opiru ovoj činjenici i potrebi. Nikomu nije lako priznati da u njemu postoji demonsko. Svi se doživljavamo pozitivnima i dobrima. U dnu to i jesmo, ali nažalost, đavlovo smo omiljeno boravište. On ne voli boraviti u svinjama, a niti ići u podzemlje.

Svjetski poznati psiholog Scott Peck istražujući zlo (bio je vještak za ratne zločine u Vijetnamu) namjerno je prisustvovao i egzorcizmima. Ono što je doživio bio je jedan od razloga njegova obraćenja na kršćanstvo. Knjigu završava s jedinim lijekom za zlo koji je pronašao – Božja ljubav pokazana u Isusu Kristu raspetome koja apsorbira zlo u sebi i tamo ga uništava.

Oče naš, koji jesi na nebesima, ne uvedi nas u napast nego izbavi nas od Zloga!