"Ono što nas je spašavalo bilo je strpljenje. Nije bilo jednostavno u početku, oboje smo bili bez igdje ičega, siromašni, ali smo bili jaki duhom pa smo sve izdržali. Kada je prisutna ljubav i razumijevanje, sve se može", poručili su supružnici Štulić iz Zagreba, koji su ove godine proslavili 65 godina zajedničkoga bračnog života.
Pet godina nakon proslave šezdeset godina bračnog zajedništva “dijamantni” supružnici Ante i Josipa Štulić svoju su bračnu vjernost i ljubav još jednom potvrdili u srijedu 28. srpnja u župnoj crkvi Župe sv. Leopolda Bogdana Mandića, Ljubljanica – Voltino pred zajednicom vjernika koja se okupila na misno slavlje, prenosi Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije.
Davne 1956. prošlog stoljeća, Tonći i Pepica započeli su svoj zajednički put, izrekavši “da” i obećavši uzjamnu vjernost i ljubav pred okupljenom zajednicom vjernika gornjogradske crkve sv. Marka u Zagrebu.
Ljubav između Ante Štulića, kojeg svi zovu Tonći rođenog 1933. u Kozici, na području župe sv. Ilije – Vrgorac i odabranice njegova srca Josipe (nadimkom Pepica) rođene 1935. u Gornjem Jalšovcu, na području župe sv. Jurja – Desinić rodila se na ljetovanju prije šezdeset i sedam godina u Makarskoj.
Ono što nas je spašavalo bilo je strpljenje!
Odluka o zajedničkom životu potvrđena je u Zagrebu na Gornjem gradu u crkvi sv. Marka, a bračno zajedništvo u kontinuitetu od šezdeset i pet godina proveli su u Zagrebu, u centru grada u Berislavićevoj ulici sve do 2019. kada su doselili na područje župe sv. Leopolda Mandića, Ljubljanica – Voltino.
Danas stanuju u šarenim neboderima tzv. papagajkama na Voltinom, u gradskoj četvrti u kojoj trenutačno živi cijelo “pleme” – sin jedinac Mladen i snaha Vesna te unuke Krisja i Narda, unuk Ruben sa suprugom Majom i djecom (Tadej, Rita, Gracija) i unuka Jurana (udata Pavlović) sa suprugom Ivanom i djecom (Bartol, Benjamin, Mihael).
U vjeri smo nalazili utočište!
Bračno zajedništvo i ljubav u neprekinutom kontinuitetu od šezdeset i pet godina blagoslovljena je trenutačno s četvero unučadi i šestero praunučadi (sedmo praunuče rodit će se u prosincu ove godine). Događaj je ovo koji je obogatio život župe i poslao snažnu poruku mladim obiteljima u vremenima krize obitelji i braka.
Gospodin Ante tom je prigodom posvjedočio: “Ono što nas je spašavalo bilo je strpljenje. Nije bilo jednostavno u početku, oboje smo bili bez igdje ičega, siromašni, ali smo bili jaki duhom pa smo sve izdržali. Kada je prisutna ljubav i razumijevanje, sve se može”. Gospođa Josipa je istaknula: “U vjeri smo nalazili utočište, a to nam je najvažnije – bez Božje pomoći i milosti ne bismo dočekali šezdeset godina”.