Puno sam razmišljao o svom iskustvu u sakramentu pomirenja prošlog utorka navečer, piše Catholic Integrated Life. Osjetio sam snažnu i neobjašnjivu potrebu da odem priznati svoje grijehe kad sam se probudio tog jutra. Pokušavam ići svakih šest tjedana, ali to mi nije bio rutinski posjet svećeniku. Morao sam se rasteretiti brojnih grijeha. Vidio sam pravu prirodu ovih grijeha kao ogroman teret na svojim ramenima, kao maglu koja me sprječavala da vidim put koji je preda mnom i prepreke u mom odnosu s Gospodinom. Znam da su ta zapažanja istinita, jer u trenutku kad sam napustio ispovjedaonicu, osjećao sam se kao da je podignuta velika težina, moja duhovna vizija je obnovljena i ponovno sam bio usredotočen na služenje Gospodinu.

Grijeh ima težinu. Svaki grijeh koji počinim u mislima, riječima ili djelima pretvara se u prtljagu koju nosim sa sobom. Kako se težina nakuplja, počinjem osjećati suhoću u svom molitvenom životu. Izgovaram se zbog toga što ne čitam Sveto pismo i druge knjige o našoj katoličkoj vjeri. Moj entuzijazam da podijelim svoju vjeru s drugima postaje prigušen pod teretom grijeha koje nosim. Radost koju bih trebao osjećati ustupa mjesto mučnoj sumnji u sebe i krivnji zbog grijeha. Sram me je priznati u trenucima kada težina grijeha postane prevelika. Ove loše navike koje se uvlače su moji znakovi upozorenja, ali poslušam li ih dovoljno brzo? Kako da se izvučem iz ovog negativnog obrasca?

Unsplash

Kada ste zadnji put išli na ispovijed? Kako ste se osjećali u trenutku kad ste bili oslobođeni svojih grijeha i izvršili svoju pokoru?

Stanite i razmislite sa mnom na samo minutu. Kada ste zadnji put išli na ispovijed? Kako ste se osjećali u trenutku kad ste bili oslobođeni svojih grijeha i izvršili svoju pokoru? Usporedite taj osjećaj sa svojim današnjim stanjem uma. Jeste li primijetili neki od znakova upozorenja koje sam spomenuo u drugom odlomku? Bilo što? Ova pitanja nisu u svrhu da se osjećate krivima. Samo vas želim potaknuti da zastanete i malo razmislite, kao što sam to nedavno učinio, o tome kako nas nakupljeni grijeh baca s kolosijeka i postavlja prepreke između nas i služenja Isusu.

Razvio sam veliku zahvalnost za predivan dar pomirenja. Kad sam 2005. čitao o katoličanstvu prije mog prelaska u Crkvu godinu dana kasnije, odmah me privukao ovaj sakrament. Kroz spise sam jasno razumio da je Krist dao svojim učenicima moć otpuštanja grijeha, a naši svećenici su Kristovi delegati i nasljednici ranih učenika. Ako pitate katoličkog obraćenika o prvom sudjelovanju u ovom sakramentu, nemojte se iznenaditi koliko je duboko to iskustvo za njih bilo. Prvo pomirenje sklopio sam kao četrdesetogodišnjak i iskustvo priznavanja desetljeća grijeha bilo je za mene zastrašujuće i katarzično. Nikada neću zaboraviti koliko sam se bolje i oslobođenije osjećao kad sam odbacio terete koje sam nosio sve te godine.

Unsplash

Lako nam je jednostavno reći: “Češće ću ići na ispovijed!” Svakako je poželjno da češće sudjelujemo u ovom sakramentu, ali želim potaknuti sve nas da dobro razmislimo o stvarnoj pouci ovog razmišljanja: ako se ne riješe i ne ispovjede, naši će grijesi negativno utjecati na naš odnos s Kristom i svakodnevno prakticiranje naše katoličke vjere. Druga je lekcija izbjegavanje destruktivnih obrazaca: Pomirenje, nakon kojeg slijedi razdoblje grijeha, pomirenje, nakon kojeg slijedi razdoblje istih grijeha … ludilo! Kako rastemo na našem vjerskom putu i razbijamo ovaj obrazac? Molimo razmotrite ove praktične radnje kako biste smanjili teret grijeha, izbacili štetne rutine i učinili sakrament pomirenja plodonosnijim:

Molite za pomoć i smjernice

Nemojte ići sami. Zamolite našeg Gospoda za pomoć. Predajte mu svoje terete u molitvi. Borite se kroz “suhoću” u molitvi i nastavite ga tražiti. Sluša i uvijek je spreman pomoći. Sve što On traži od nas je naše potpuno predavanje Njegovoj božanskoj volji.

Vježbajte aktivno razmišljanje

Svaki dan odvojite nekoliko minuta da pregledate vlastite postupke. Gdje sam zgriješio? Što je uzrokovalo? Dnevni ispit savjesti je od velike pomoći, ali također nosim kopiju Ispita savjesti koju povremeno pregledam. Razmotrite ove smjernice svetog Ignacija Lojolskog: „Pet je načina u ovoj metodi općeg ispitivanja savjesti. Prvo, zahvalite Bogu na primljenim darovima. Drugo, zatražite milost da spoznate svoje grijehe i da ih se riješite. Treba ispitati misli, zatim riječi, i na kraju djela … Zatražiti oprost od Boga Gospodina za naše greške. Peto, odlučite se izmijeniti Božjom milošću. Zatvori se u svoju sobu s Ocem. ”
Potražite obrasce i ponavljanje. Koje grijehe ponavljamo? Razmislite s kim smo i u kakvoj smo sredini kad počinimo te grijehe. Često možemo izaći iz loših ciklusa izbjegavajući ljude i situacije koji potiču grijeh. Pokojni vlč. John A. Hardon, S.J. jednom napisao: “Druga riječ za loše navike je” poroci “. Te se loše navike stječu ponavljanjem loših radnji. Možda imamo naviku neljubaznih riječi ili sebičnog ponašanja koje su možda trajale godinama. Na prirodnoj razini, trebale bi godine da se te loše navike promijene u suprotne vrline, ali milošću sakramenta ispovijedi, možemo pobijediti ove poroke u rekordnom vremenu, izvan svih očekivanja ljudi.”

Upoznaj neprijatelja

Princ ovog svijeta je Đavao i nikada, nikada neće prestati nas zarobljavati, sijati sjeme sumnje i zablude. Naša najbolja obrana od njega je zadržavanje što bliže Kristu u molitvi i euharistijom. Čisto srce, oslobođeno grijeha i pročišćeno sakramentom pomirenja, vuče nas prema Kristu i drži neprijatelja na oku. Sveti Alfonz Liguori napisao je: „Đavao ne dovodi grešnike u pakao otvorenih očiju: prvo ih zaslijepi zlobom njihovih vlastitih grijeha. Prije nego što padnemo u grijeh, neprijatelj nas trudi zaslijepiti kako ne bismo vidjeli zlo koje činimo i propast koju na sebe nanosimo vrijeđajući Boga. Nakon što počinimo grijeh, on nas pokušava zanijemiti, da bismo sramotom skrivali svoju krivnju u priznanju.”

Budite potpuno otvoreni i iskreni sa ispovjednikom

Reci svećeniku sve! Ne možemo očekivati ​​da ćemo biti oslobođeni ako s iskrenošću ne podijelimo ono što smo učinili ili propustili učiniti. Također, trebamo potražiti smjernice za sprječavanje grijeha, kao i za oslobađanje od grijeha, a naši su svećenici tu da nam pomognu. Sveti Franjo Saleški to lijepo sažima: „Idite svom ispovjedniku, otvorite mu svoje srce, prikažite mu sve udubine svoje duše. Poslušajte savjet koji će vam dati s najvećom poniznošću i jednostavnošću. Jer Bog, koji ima beskrajnu ljubav prema poslušnosti, često čini korisnim savjete koje dajemo drugima, ali posebno onima koji su voditelji naše duše.”

Uzdajte se u Božje milosrđe

Služimo milosrdnom Bogu s ljubavlju koji nam je uvijek spreman oprostiti. Moramo vjerovati i imati hrabrosti da naš nebeski Otac želi samo ono što je najbolje za nas. Razmislite o riječima pape svetog Ivana Pavla II: “Ispovijed je čin poštenja i hrabrosti – čin predavanja sebe, izvan grijeha, milosrđu Boga koji voli i oprašta.”
Dr. Peter Kreeft kaže: “Crkva je bolnica za grešnike, a ne muzej za svece.” Svi griješimo i propadamo. Imajmo na umu da su nam ovi grijesi uteg oko vrata, da nam zaklanjaju vid i da su prepreka našem odnosu s Kristom. Češći odlazak na ispovijed sjajan je korak, ali razmotrite mogućnosti da se taj teret oslobodi povećanom samosviješću, različitim postupcima, dubljim promišljanjem, snažnijim molitvenim životom i iskrenim pouzdanjem u milosrđe Božje. Vjerni katolički život usredotočen na Krista dovoljno je izazovan.

Milosrdni Isus i sv. Faustina (Foto: bozjemilosrdje.net)