Popularne slike čistilišta vjerojatno su inspirirane Danteom i proširene od strane maštovitih umjetnika, često s ciljem da oduševe ili užasnu svoju publiku. Kao rezultat toga, katolici gube iz vida ono što bi trebao biti utješni članak vjere, a protestanti su zbunjeni ili skandalizirani nečim što se čini kao zbrkana prijevara smišljena da potkopa ili izbjegne Božju pravdu, piše vlč. Reginald Martin s portala Simply Catholic.

Ono što Crkva uči o čistilištu vrlo je jednostavno: „Duše pravednika koje su u trenutku smrti opterećene lakim grijesima ili vremenitom kaznom zbog grijeha ulaze u čistilište.“ Naše vjerovanje u čistilište temelji se na odlomku iz Druge knjige o Makabejacima, u kojem židovski junak, Juda Makabejac, naređuje molitve i žrtve za ubijene domoljube, kako bi im grijesi bili oprošteni. Isus, također, govori o mogućnosti oproštenja nakon smrti kada uči: “Tko god govori protiv Duha Svetoga, neće mu biti oprošteno… ni u ovom vijeku ni u budućem” (Mt 12,32).

Moramo zapamtiti jednu stvar: čistilište nije “druga prilika”; to je posljednji korak za pravednike koji prije smrti nisu imali priliku okajati se za lake grijehe ili učiniti dostatnu pokoru za ozbiljne grijehe koje su već priznali.