Brigadir Ante Čokolić, načelnik Odjela za razvoj i upravljanje karijerama u Personalnoj upravi Glavnog stožera gostovao je u emisiji Aktualno HKR-a te tim povodom između ostalog govorio o svojoj knjizi.
U obranu Domovine krenuo je kao 19 godišnji medicinski tehničar, a ostao do samog kraja. Prošle je godine objavio knjigu pod nazivom “23: ni ovo nije bija “moj dan”: Moj ratni put 16.03.1991. – 10.10.1995.”
Objasnio je kako je simbolika tog broja 23 velika. “Kada je rat završio, imao sam 23 godine. Osim toga, 23 prijatelja su poginula, a uz to 23 puta je opisao situaciju u kojoj ga je Bog izbavio iz smrtnih pogibli”, naglasio je. “Knjiga je napisana u 4 dana, a autori smo Duh Sveti i ja. Prije dvije godine dobio sam dijagnozu i u trenutku boravka u bolnici odlučio sam pisati knjigu, o čemu sam promišljao i prije bolničkog liječenja.”
Objasnio je kako je pisao 20 sati dnevno bez ikakve pauze. Generalno, iskustvo rata je opisao kao 5 najljepših i najtežih godina života. “Radi se o 5 najčišćih godina u životu”, poručio je. U nastavku emisije objasnio je kako je prekretnica njegova života bila 23. 12. 1994., kada je doživio iskustvo kliničke smrti. “Nakon akcije Zima ’94, izašao sam iz tvog tijela 10 puta i jednako tako se vratio.”
Legendarni hrvatski branitelj Ante Čokolić na svoj humorističan način kazao je kako mu je u tim trenucima kroz glavu prolazila misao kako su svi njegovi prijatelji poginuli kao heroji samo će se on kao ‘papak‘ smrznuti na polju. Prisjetio se kako ga je podsvijest vratila na djetinjstvo, na treću godinu života. “Vratio sam se u detalje na jedan događaj koji se zbio u mojoj trećoj godini. Otac me kroz vinograd nosio na ramenima i rekao mi: ‘Ante, cijelo vrijeme ja nosim tebe, sad je vrijeme da ti nosiš mene’, pa sam mu ja odgovorio: ‘Tata, tko je vidio da mala djeca nose odrasle ljude?’. Toga sam se sjetio tada na Dinari i u jednom trenutku sam nakon toga izišao iz svoga tijela nekih dva metra u visinu i pomaknuo se desno sa strane. Tijelo se odiglo od poda i lelujalo. Nakon nekoliko trenutaka vratio bih se u svoje tijelo potpuno svjestan što se dogodilo”, naglasio je.
Ispričao je da je u jednom trenutku vidio raj i pakao. “Raj je bio takva bjelina kakvu je riječima nemoguće opisati. Nama je sinonim za bijelu boju mlijeko i snijeg, međutim, ta bjelina raja je nešto neopisivo. Sve je bijelo i put i stabla i anđeli. Voda i jezero je bijelo. A odmah desno je bio pakao, kao središte uragana. Vrtjela se crnina i usisavala duše u utrobu. Sve je crno i apsolutno ništa se nije dolje vidjelo. Taj vir je usisavao duše i bacao ih dolje u utrobu zemlje. U tom trenutku mi je prošao cijeli život kroz glavu i shvatio sam da nemam nikakav smrtni grijeh na duši. I moja duša je išla u raj i ja sam se u tom trenutku prestao boriti da ostanem na ovozemaljskom životu. Bio sam presretan što idem u raj i želio sam otići te nisam više imao želje ostati na ovome svijetu. Nakon toga mi je prošla misao kroz glavu kako će za mnom plakati svi koji me vole, a zapravo bi se trebali veseliti. Bilo mi je važno kako ću im prenijeti tu informaciju da ne trebaju plakati nego veseliti se. Kad sam shvatio da idem u raj prestao sam se boriti”, posvjedočio je Čokolić.
Brigadir Čokolić revan je Gospin hodočasnik, a iza nas je 30. Vojno hodočašće u Lurd, na kojem je bio i Čokolić. “Prvi puta sam bio 1999. godine i kao dijete sam naučio odlaziti u marijanska svetišta. Poseban je osjećaj doći u Lurd i nadam se da ovo nije bilo posljednje hodočašće.”
Govoreći o iskustvu bolesti, rekao je: “Svoju sam dijagnozu doživio kao dar od Boga, budući da sam od tada regulirao prehranu i kretanje, a tko zna bi li nastala i knjiga, koja je svjedočanstvo najsvjetlijeg dijela hrvatske povijesti. Time su svi heroji koji su ratovali sa mnom na neki način postali besmrtni.”
Podsjetio je da se objavljenom knjigom istina spašava od zaborava. “Činjenica je da se s vremena na vrijeme blati Domovinski rat, a jedini pravi način borbe s laži je istina. U ovoj knjizi svako je svako slovo istinito.”
Emisiju u cijelosti možete poslušati ovdje.