U razgovoru s voditeljem Trpimirom Alajbegom don Danko je rekao da darove sv. Nikole djeca dobivaju najčešće tamo gdje su redovničke zajednice ili župa, kada to svećenici organiziraju. “Naime, malo je obitelji koji sami to čine, zapravo samo one bogatije, pogotovo s obzirom da im običaj darivanja uz svetog Nikolu i nije toliko poznat, kao kod nas. Misionari su uvijek više željeli da ljudi upoznaju Isusa, Evanđelje i Blaženu Djevicu Mariju, a nikad nisu baš stavljali veliki naglasak na svece.”

Jedna od posebnosti došašća su i mise zornice. Slave li se mise zornice i u Ruandi?

Da, kad je moguće, ali od pojave koronavirusa to nije bilo moguće. Bilo je zabranjeno slaviti mise, imati sastanke i držati vjeronauk. Ovih dana i u predbožićno doba vlasti su ipak dopustile da se ide na misu. Ljudi rado dođu na zornice jer im nije problem rano ustati. To je običaj i vrlo je koristan. Ali, još više, to je u Ruandi prilika da se vjernici pripreme za Božić po raznim grupama, djeca dolaze na vjeronauk, a odrasli se poukama pripremaju ponajprije za sakrament svete ispovijedi.

Slavlje Badnjaka i Božića su skromna, ali puna Duha

Ima li nekih posebnosti za sam Badnjak?

U svim župama, i gdjegod je Crkva, pripremaju se jaslice, kao i kod nas. Samo što tamo nema jelki i borova, nego Ruanđani ukrašavaju drva banana. Postavljaju se i figure, koje jesu došle iz Europe, ali u posljednje vrijeme rade ih i njihovi domaći umjetnici. Naravno, čisti se sve oko crkve i kuće, da sve bude uredno, lijepo i čisto. Figure u jaslicama su uglavnom bijele boje kože jer je ostalo u tradiciji da Ruanđani vole bijele ljude, tako da im je to privlačno.

Nemrs na sam Badnjak?

Ne, ne naglašava se post i nemrs u tom smislu, s obzirom da ni inače nemaju velik izbor hrane. Naime, misionari nikada nisu puno naglašavali taj post, nego više poticali da se nešto učini za druge nego da se odriče onoga čega ionako nemaju.

Kako izgleda polnoćka u Ruandi?

Isto kao i kod nas, i svakako je to doživljaj na koji bi svi išli, samo ta misa ne bude u ponoć. Zašto? Zato što je opasno po noći ostaviti kuću, da je netko ne bi opljačkao. Misa zato bude ranije, čim noć padne, već u šest ili sedam sati navečer, jer tamo sunce zalazi u oko šest sati navečer. Pjevaju se svečanije pjesme i “polnoćka” bude jako svečana. A na Božić je slavlje jer se od davnine toga dana krste djeca. Za to se dugo vremena spremaju i roditelji, da se oni obnove u vjeri pa se pripremaju za sakrament ispovijedi. U slavlju krštenja djeteta sudjeluju svi susjedi, barem na ručku. Zapravo, manje će pojesti nego što će popiti malo domaćeg piva od banana ili od sirka.

Don Danko Litrić s mladim salezijancem / Foto: Trpimir Alajbeg

Najradosnija proslava Božića

Crni čovjek voli uprizoriti sve događaje oko rođenja Isusa. Pripremaju li se i u Ruandi razni igrokazi u koje su uključeni i mladi i stari vjernici?

Toga ima jako puno i zna trajati i po više sati. To je jednostavno prikazivanje Evanđelja, u kojem citiraju riječi Evanđelja i onda to ponavljaju u igri. Jedna žena, djevica, nosi jedno pravo, živo dijete. Njima je posebna čast igrati ulogu Marije i Josipa. A pastiri su posebno razigrani, fućkaju, vesele se i skaču da je milina. Na kraju se i tri kralja pojavljuju i dozivaju, zapravo javljaju svima Radosnu vijest. To zna biti predivno!

Kako izgleda sama svetkovina Božića?

Uvijek je jako svečano, u puno župa ima puno pjevačkih zborova koji se ujedine ujedine neke stvari za jedno a drugo ima jedan korak drugi i tako dalje tako da je to jako lijepo sa pjesmom a ovaj samo recimo u crkvi da zavisi koliko to traje od pjevača Je li svećenik se drži redovitoga liturgijskog običaja, ali nakon nakon mise stvarno se slavi u obiteljima. Tu su ne samo kršćani, nego i pogani koji još nisu postali kršćani, čak i rijetki muslimani dođu to je radost za sve!

Što se nađe na blagdanskom stolu prosječne obitelji u Ruandi?

Kad se kaže “prosječna obitelj”, to znači ona koja može nabaviti hranu. To je uvijek povezano s njihovom osnovnom hranom. Pritom se ne misli na kolače ili pršut ili nešto slično, nego da ima dosta graha ili riže. Ako se nađe i komadić govedine, to im je najveća sreća. Spomenuli smo samo ono materijalno, ali svakako da se oni obraduju kad se mogu do sita i dobro najesti, Božić je njima i to.

Emisiju poslušajte ovdje: