Na početku slavlja voćinski župnik Ivan Ereiz pozdravio je biskupa a dvije djevojke u narodnoj nošnji uručile su mu cvijeće. Zahvaljujući na izrazima dobrodošlice, biskup je kazao kako današnjim blagdanom Gospodinova krštenja završava božićno vrijeme liturgijske godine, istaknuvši da ono u Voćinu zapravo ne prestaje nego traje cijele godine po djeci u višečlanim obiteljima u kojima je na svoj način prisutan sam Isus Krist. Izrazio je radost što danas može krstiti dvoje djece iz takvih obitelji. S posebnim poštovanjem i zahvalnošću pozdravio je roditelje koji su donijeli djecu na krštenje, naglasivši kako su ona blago Crkve i naše Domovine.

U homiliji biskup je izrazio uvjerenje kako su sudionici slavlja dobro proveli božićno vrijeme, jer su Božić slavili velikim srcem, budnim za Boga, puni povjerenja u njega i jedni u druge, napose u braku i obitelji, ispunjeni radošću i obasjani njegovim svjetlom. Ustvrdio je kako je Božić djelo Božje koje se zbiva u nama po Sinu njegovu Isusu Kristu, koji se rodio prije dvije tisuće godina za nas, i nije prestao biti s nama po služenju svete Crkve, a jedan od prvih i najvažnijih načina je sveto krštenje. Polazeći od naviještenog ulomka o Isusovu krštenju iz Lukina evanđelja, biskup je napomenuo da je krštenje u ono doba bio čin silaska nekog čovjeka u rijeku Jordan da bi ga Ivan Krstitelj polio vodom u znak obraćenja. Naime, Ivan Krstitelj je svojim suvremenicima govorio: „Obratite se“, uvjeravajući ih da se njihov svijet i život neće poboljšati ako se promijene neke stvarnosti oko njih, izvana, nekim gospodarskim ili drugim nastojanjima materijalne naravi, nego onda kad svoje savjesti oslobode od zarobljenosti negativnošću, zloćom i sebičnošću, te se svjesno i slobodno, cijelim svojim bićem opredijele za Boga i za pošten način života, ustvrdio je biskup.

Duh Sveti je Božja moć koja može ući u stanje naše najdublje izgubljenosti, te nas iznutra očistiti i preobraziti da budemo obnovljena slika Božja.

Istaknuo je kako je i Isus sišao u vodu Jordana krstiti se, ne zato što je i sâm bio grješnik, nego da bi se solidarizirao s grješnicima i naznačio novost života koja se ostvaruje u njemu, i koju je prepoznao Ivan Krstitelj, kazavši da on krsti „vodom“, a da će Krist krstiti „Duhom Svetim i ognjem.“ Duh Sveti je Božja moć koja može ući u stanje naše najdublje izgubljenosti, te nas iznutra očistiti i preobraziti da budemo obnovljena slika Božja. Ne samo da se Bog zanima za nas, nego on u Isusu Kristu snagom njegova Duha u nama želi ostvarivati svoje djelo. Temeljno je stoga pitanje je li hoćemo s Bogom ostvarivati u nama njegovo djelo, ili želimo nešto drugo od života, ustvrdio je biskup.

Pred činjenicom da se na prvi pogled može učiniti kako su Voćin i njegovi stanovnici zapušteni i da se nitko od političara ni drugih važnih društvenih čimbenika značajnije ne bavi njima, biskup je pozvao sudionike slavlja da se trajno podsjećaju na istinu kako ih Bog nije zapustio ni napustio, da su mu oni važni, jer u njima želi ostvariti svoje veliko djelo.

Napomenuo je kako se velike i dalekosežne stvarnosti u Hrvatskoj neće dogoditi kad ljudi nešto ostvare svojim radom i proizvodnjom, nego onda kad Bog u nama ostvari svoje djelo. Tako nas, naime, uvjerava sv. Pavao u ulomku drugog čitanja iz Poslanice upućene prijatelju Titu, ponavljajući nekoliko puta da se u Isusu Kristu  među nama pojavila i objavila milost Božja i počelo ostvarivati Božje djelo koje ima značenje za vječnost. Pavao veli da nam ta milost Božja, koju on naziva „spasiteljicom svih ljudi“ omogućuje da prestanemo činiti bezbožna djela i biti robovi požuda, te počnemo živjeti razumno, pravedno i pobožno u sadašnjem svijetu, iščekujući onaj najveći događaj na kraju povijesti – drugi Kristov dolazak u slavi. On svoga prijatelja Tita podsjeća da nas je Bog izbavio iz đavlova ropstva i učinio članovima svoga izabranog naroda, ne po našim zaslugama, nego po svojem milosrđu očitovanom u Isusovoj žrtvi ljubavi na križu za nas.

U našem krštenju događa se takav Isusov zahvat u nama, da postajemo dotaknuti milošću, milosrđem, ljubavlju Božjom koja je, kad se nastani u nama, toliko jaka da nadvladava sve naše ljudsko slabo, prolazno, grješno i smrtno, i u baštinu nam daje život vječni.

Bog nas spašava „kupelju novog rođenja“ i obnavlja „po Duhu Svetom“ koga je obilno izlio na nas po Kristu Isusu Spasitelju našemu, da budemo opravdani po nadi i „baštinici života vječnoga“, uvjerava Apostol. Biskup je kazao kako sv. Pavao ovdje govori o kršćanskom krštenju, koje se razlikuje od Ivanova. U našem krštenju događa se takav Isusov zahvat u nama, da postajemo dotaknuti milošću, milosrđem, ljubavlju Božjom koja je, kad se nastani u nama, toliko jaka da nadvladava sve naše ljudsko slabo, prolazno, grješno i smrtno, i u baštinu nam daje život vječni, rekao je biskup. Ustvrdio je da stoga  u našem životu nema nečega važnijega i većega negoli je sveto krštenje, i da onaj koji krsti ne nastupa u svoje ime, nego u ime živoga Isusa Krista, pobjednika nad smrću. U krštenju se ostvaruje Isusovo spasenjsko djelo u nama, a mi smo iz svijeta prolaznosti i smrtnosti preneseni u Božji svijet vječnosti. Pozvao je sudionike slavlja da se na završetku božićnog vremena obnove u vjeri u to krsno otajstvo, kao i u nastojanju da se uz Božju pomoć u životu ne ponašaju po slabosti ljudske sebičnosti, tjelesnih i drugih požudâ, nego pravedno, razumno i pobožno, kako Pavao govori Titu.

Kad s polazišta obnovljene krsne vjere razmišljamo o braku, postaje nam razvidno kako je on veličanstveno Božje djelo, savez ne samo između muža i žene, nego između Boga i zaručnika, iz kojeg se – po suradnji bračnih drugova s Bogom –  događa najveće čudo, rađa novo ljudsko biće, ustvrdio je biskup. Kazao je da uvijek s radošću dolazi u Voćin, jer osjeća da ovdašnji vjernici to razumiju, i da nisu ljudi koji u svom braku njeguju sebičnost, ograničavajući se na jedno ili nijedno dijete, nego se raduju kad mogu primiti i petero i više djece. Ustvrdivši kako je rađanje djece suradnja s Božjim djelom, kojom roditelji očituju da se ne žele ponašati po diktatu vlastite sebičnosti i kratkovidnosti, biskup je naglasio da je u toj njihovoj osjetljivost za Božji naum o braku i obitelji njihova ljepota. Napomenuo je kako ih ta osjetljivost za Boga neće lišiti bračnih problema i nevolja, ali da će ih sve nadvladati jakošću Isusove ljubavi s križa koja se po sakramentu krštenja i ženidbe u njima nastanila. Zahvalio je supružnicima u Voćinu za njihovo opredjeljenje za Božje i evanđeoske vrijednosti, i što nisu dopustili da materijalne vrijednosti postanu važnije od života kojega primamo od Boga na dar, što su tako poslagali ljestvicu vrijednosti na kojoj su život, dijete i potomstvo ispred bilo kojih materijalnih dobara. »Zašto bismo radili samo za ono što je kratkoročno, a ne za ono što je Božje, dugoročno? Čovjek je Božji naum za svu vječnost. Hvala vam što to razumijete i nastojite u tom smislu promišljati o sebi i mjeriti svakoga dana koju ljestvicu vrijednosti zapravo prihvaćate i u kojim koordinatama živite: jesu li to koordinate Božje ljubavi ili koordinate naše ljudske sebičnosti«, kazao je biskup. Zamolio je Mariju, vjernu našu Gospu Voćinsku  da prati svakoga od njih, a osobito dvije obitelji koje su danas donijele svoje peto dijete na krštenje, da u srcu budu ispunjeni Božjim bistrinama te sebe i stvarnost oko sebe gledaju Božjim pogledom.

Na svršetku misnog slavlja biskup je rekao kako je želio danas biti s članovima obitelji malene Nikol i Matiasa da bi se s njima radovao bogatstvu života koje su primili po petom djetetu. Čestitao im je krsno preporođenje njihove djece, a osobito što se nastoje svojim opredjeljenjem ravnati po Božjim načelima i živjeti u svom krsnom dostojanstvu. Zahvalio je župniku Ivanu Ereizu za sve što nastoji činiti za dobro duša u voćinskoj župi i svetištu, napose za rad s brojnim ministrantima kojih je više od trideset ispunilo i danas oltarni prostor, te je po zagovoru Isusove Majke, Gospe Voćinske na sve sudionike slavlja zazvao Božji blagoslov. Nakon mise biskup se zadržao u razgovoru s članovima spomenutih obitelji, uručio im darove i novčanu potporu.