Hrvatski katolički radio emitirao je u utorak 9. lipnja prijenos misnog slavlja trinaestog utorka iz crkve Sv. Antuna Padovanskog na zagrebačkom Svetom Duhu u povodu pobožnosti Trinaest utoraka posvećenih sv. Antunu koje je predvodio varaždinski biskup Bože Radoš, a u koncelebraciji bili su župnik župe i svetišta Sv. Antuna Padovanskog na Svetom Duhu fra Roko Bedalov, župni vikar župe i svetišta fra Ivan Marija Lotar te odgojitelj Provincije svetoga Jeronima franjevaca konventualaca fra Stjepan Brčina.

U homiliji je mons. Radoš naveo da kao propovjednik želi osjetiti duh i dušu sveca o kojem propovijeda, odnosno sv. Antuna Padovanskog kako bi taj duh i doživljaj mogao dalje nositi i prenijeti onima kojima govori, svima okupljenima na misi. “Tako sam prije nego što sam pripremao propovijed na internetu išao vidjeti kako predstavljaju sv. Antuna. Koji su znakovi koji ga prate, što je umjetnik htio istaknuti? Vjerujem da umjetnik ne slika samo što vidi, nego ono što je vidio doživio i da susretne i osobno, na svoj način, s onim koga želi staviti ispred ljudi da bude svjedok, da bude suputnik”, rekao je biskup Radoš podsjetivši kako nam skulpture, dok ih gledamo, pokazuju na određen način prisutnost tog sveca među nama.

Biskup je istaknuo da je sv. Antun u umjetnosti najčešće prikazan s Biblijom jer je Riječ Božju znao prenijeti ljudima, lijepo je nositi među ljude te doprijeti do njih. “Umjetnik je dalje nastavio slikovito. Stavio je na Riječ Božju dijete – Isusa. Da to je živa riječ Božja”, naveo je biskup napomenuvši da je Isus živa Riječ Božja, da je to riječ koja postaje tijelo među nama kako bi se nastanila u čovjeku. “Vjerujem da je to prva poruka sv. Antuna. Svaki put kada uzmemo Riječ Božju svoje naručje, uzmemo je tako da osjetimo rađanje Boga u njegovoj riječi. Živa je to Riječ Božja. Živi Bog koji govori.”

Mons. Radoš je također naveo kako je, pri promatranju pogleda sv. Antuna prema Riječi i prema djetetu, primjetio da je to uvijek pogled divljenja jer stoji pred tajnom koju je ljubio i kojoj se klanja te je to radosni doživljaj. “Sveto Pismo Riječ Božju vidi kao riječ kojoj se treba diviti da bismo je mogli razumijeti. Ne možemo je razumijeti i prihvatiti kao Božju riječ ako nema u našim očima i srcu divljenja (…) Kao što je zlato dragocjenije od svih metala, tako Riječ Božja nadvisuje svaku nauku i svaku ljudsku mudrost”, rekao je biskup.

Spomenuo se biskup Radoš i sv. Efrema Sirskog, kojega Crkva slavi 9. lipnja, a koji je govorio da je Gospodin obojio svoju Riječ raznim ljepotama i bojama tako da svatko može kontemplirati o tome što im je dano. “I mi želimo večeras te boje Božje riječi vidjeti, kontemplirati da samo u jednom odlomku otkrijemo svu ljepotu Boga”, rekao je mons. Radoš.

Spomenuvši se tajanstvenog proroka Ilije Tišbijca i siromašne udovice koja je, od ono malo što je i sama imala dala njemu, biskup Radoš je prikazao kako Božju Riječ najbolje žive oni koji se uzdaju i vjeruju u Boga, ne samo kada im je lako, nego i kada prolaze mnoge teškoće u životu. Naveo je da siromasi i onima kojima je teško, razumiju tajanstvenost Riječi Božje, ali i djelovanja Božjega.

“Onaj tko ljubi, čija smo mi briga, ne misli samo jedanput u životu na nas, nego nas prati dan za danom. Bog svaki dan kroz pažnju želi govoriti svakome od nas. Toliko čuda ima u našem životu svaki dan, ali mi ne primjećujemo. Toliko Božje pažnje i ljubavi u sitnim, malim stvarima koje život znače, koje su znak Božje brige za nas, a mi možda prođemo pored toga. Danas molimo: Gospodine daj mi da to vidimo, da to osjetimo, da toga živimo i tebi hvalu dajemo”, rekao je biskup istaknuvši da upravo u kući sv. Antuna Gospodin svaki dan stavlja nešto u ćup sv. Antuna da bi “vrijedni fratri mogli ispeći pogaču za Iliju siromaha, za sirotinju, za udovicu. ”

Djelo je to Božje, a služi se samo ljudima. Mi molimo Gospodina: daj nam da uvijek imamo takvo otvoreno srce, da kad nas uključiš, da ne nestanemo, već da se uključimo u tvoje djelo brige za one koji su najpotrebitiji i najsiromašniji. To je naš kršćanski poziv. Na to nas Gospodin poziva”, rekao je biskup Radoš završivši propovijed pozivom vjernicima kao Kristovim učenicima da i sami budu svjetlost svijeta po dobrim djelima. “Neka nam Gospodin dadne milost da to ne zaboravimo, da ne zatvorimo put svjetla, nego da nam ukazuje i da nas potiče da svaki dan u stinim stvarima govorimo i svjetlimo da smo Isusovi učenici”, rekao je mons. Radoš.