Umirovljeni dubrovački biskup Josip Maria Carević ušutkan je prije 80 godina zbog ljubavi prema Isusu Kristu, vjeri i domovini. Do danas nisu potpuno razjašnjene okolnosti njegova ubojstva. U narodu postoje dvije predaje o putu kojim su partizani odveli biskupa, a nije poznat ni točan nadnevak njegove smrti.
Blizak svima u potrebi
Dubrovačkom biskupu Josipu Careviću nije bilo važno je li netko bio seljak, radnik, domobran, ustaša ili partizan, vidio je svakog čovjeka u potrebi i pomagao mu.
Voljeli su ga i poštovali svi koji su ga susretali u rodnom Metkoviću, Splitu, Dubrovniku i Hrvatskom zagorju, iako je uspomena na njega s vremenom počela blijedjeti. U Metkoviću, rijetki znaju za prvog biskupa Metkovca i njegovu žrtvu. Stare generacije su šutjele, rijetki su govorili o tome.
Kada je bio splitski kanonik, u splitskom tjedniku „Jadran“ je prigodom biskupskog imenovanja objavljen članak u kojem je nabrojano čime se sve bavio te koliko su ga mali, siromašni ljudi voljeli.
Zvali su ga „don Jozo“ i koliko su bili sretni zbog imenovanja i Dubrovnika, toliko su bili zabrinuti tko će ispuniti veliku prazninu u Splitu kada ode.
Biskup Carević / Foto: Dubrovačka biskupija
Križ na Srđu
Za vrijeme svoje biskupske službe biskup Carević stalno je nastojao biti što bliže onima najmanjima na čija je pleća je padao najveći teret ekonomske krize u tom nestabilnom vremenu. Pomagao je zalažući se za zbrinjavanje najsiromašnijih i za dobru duhovnu klimu.
U biskupskoj službi bio je vrlo aktivan, a među ostalim 1935. dao je podignuti križ na Srđu.
Križ je trebao biti podignut 1933. na jubilejsku obljetnicu Isusove muke, smrti i uskrsnuća što je zbog protivljenja vlasti odgođeno do 1935. godine.
Na otvorenju se pak nakon blagoslova dogodio incident. Žandari su stali pred hodočasnike, a biskup Carević je u tom trenutku raširio ruke i rekao: „Ako ćete pucati, pucajte u mene.“ Iako se nije bavio politikom, njegovo je djelovanje proglašeno političkim.
Ako hoćete pucati, pucajte u mene!
Križ je srušen u Domovinskom ratu, ali je ponovno podignut tako da danas ponovno stoji iznad Dubrovnika.
Mučenik
Nakon umirovljenja živio je kod sestre u Zagrebu te se u teškim ratnim vremenima stavio na raspolaganje zagrebačkome nadbiskupu Alojziju Stepincu. Pred kraj rata otišao je na ispomoć u selo Strmec u župi Veliko Trgovišće u Hrvatskomu zagorju gdje je rado bogoslužio u baroknoj kapelici Majke Božje Strmečke.
Ondje ga je u obližnjoj šumi Puškari na području župe Luka krajem travnja ili početkom svibnja 1945. godine jedna skupina partizana nakon mučenja pogubila pod nikad razjašnjenim okolnostima.
Točno mjesto biskupove mučeničke smrti i ukopa nisu ni do danas utvrđeni.
No, iznad njegovoga Dubrovnika i danas stoji križ koji je dao podignuti i za koji je živio i umro.
Biskup Carević ušutkan je samo iz jednog razloga – zbog ljubavi prema Isusu Kristu, vjeri i Hrvatskoj.
Križ na Srđu/ Foto: Dubrovačka biskupija
Vjernost unatoč cijeni
Isusov učenik je zapravo Isusov mučenik, koji je spreman podnijeti svaku patnju, a kad polaže svoj život, u tom trenutku je njegovo srce ispunjeno ljubavlju i mirom, bez trunka mržnje ili osvete. Po tome se procjenjuje može li netko biti uzor.
Ako se nađe trunka mržnje, ne može biti uzor.
Isusov učenik mora imati čisto srce koje u suočavanju s neprijateljima oprašta kao i Isus na križu – Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!
Zbog toga se Crkva diči svojim vjernim sinovima, istaknuo je umirovljeni zadarski nadbiskup Želimir Puljić o 80. obljetnici mučeništva biskupa Carevića.
„Crkva je doista Crkva mučenika! Ne smijemo zaboraviti svoje mučenike. Njihovo spominjanje i čašćenje pokazuje da smo voljni svjedočiti za njihove ideale, njihovim spomenom samo se iskazuje dužno poštovanje prema njihovoj žrtvi.“
Životopis
Mons. dr. Carević rođen je 16. veljače 1883. u Metkoviću od roditelja Antuna (iz Ponikava u okolici Stona) i Stanislave rođ. Jeramaz.
Nakon smrti oca, majka je 1896. godine s djecom odselila u Split gdje je Josip već bio u sjemeništu. Nakon sjemeništa, školovanje je nastavio u Rimu, gdje je doktorirao iz područja filozofije i teologije. Zaređen je za svećenika Splitske biskupije 28. listopada 1908.
Potom se vratio u Split gdje je radio kao vjeroučitelj u školi i bavio se pastoralom. Godine 1924. postao je kanonik Prvostolnoga kaptola splitskog i katedralni župnik. Na toj službi ostao je do 1929. kada je imenovan za dubrovačkog biskupa.
Mons. Carević ostao je dubrovački biskup do 1940. godine kada je odlukom Svete Stolice umirovljen.
Okolnosti oko umirovljenja i odlaska u Zagrebačku nadbiskupiju gdje se stavio na raspolaganje nadbiskupu Alojziju Stepincu do danas nisu potpuno razjašnjene kao ni okolnosti ubojstva biskupa Carevića.
U narodu postoje dvije predaje o putu kojim je biskup odveden, a nije poznat ni točan nadnevak smrti.
Dani biskupa Carevića
Župa sv. Roka u Luki i Župa Blažene Djevice Marije od sedam žalosti u Velikom Trgovišću u uspomenu na ubijenog biskupa obilježavaju godišnjicu njegovoga rođenja, održavaju križni put putom kojim je biskup odveden u smrt i mole za pronalazak njegovih posmrtnih ostataka.
Spomen čuva i župa Metković gdje je u njegovoj rodnoj kući postavljena izložba dokumenata, fotografija i predmeta koji su pripadali biskupu Careviću „Damnatio memoriae“ (zabranjeno sjećanje).