Uredsko poslovanje i organizacija od veljače 1997. godine u rukama je djelatnice Biserke Vrbanić. Prigodom obilježavanja 25 godina djelovanja Hrvatskoga katoličkog radija uručena joj je zahvalnica za doprinos i razvoj HKR-a.
Biserka Vrbanić postala je djelatnica HKR-a u veljači 1997. godine. Stigla je na radio koji je u to vrijeme, kako ona kaže, bio „gradilište“. Svakim su danom prostorijama prolazile rijeke radnika. Svatko od njih bio je „majstor svoga zanata“ – građevinski radnici i novinari. Odmah po dolasku započela je posao uredskog poslovanja i organizacije. Zamoljena je organizirati hodogram poslovnih knjiga. „Razvrstavala sam dokumentaciju, ulazne račune, vodila urudžbenu knjigu, zapisnike, knjigu ulaznih računa“, navela je Biserka.
U tom se vremenu radilo na osnutku i razvoju sustava „Prijatelji“ – sustava dobročinitelja HKR-a koji su radiju pomagali, a pomažu i danas, financijskim prilogom. Na taj su način bili i ostali potporni stup radiopostaje s nacionalnom koncesijom. „Osmišljavali smo pristupnice. Čak smo i banke zamolili da nam pomognu s dokumentacijom“, kazala je Biserka.
Kao predivnu stranu svoga posla istaknula je upoznavanje novih lica. Cijenila je svaki susret s čovjekom, ali posebice sa svećenicima. „Blagoslivljali su nas, stoga su i oni za nas bili blagoslov. Dragocjeni su mi ti susreti“, rekla je Biserka.
„Imali smo oskudna sredstva, snalazili smo se kako smo znali. Bili smo ljudi entuzijazma“, prisjeća se Biserka radijskih početaka. Kako bi ukrasili prostor u Voćarskoj 106 – mjestu u kojem je radio rođen – slala je pisma poznatim umjetnicima s molbom da HKR-u doniraju umjetnička djela. Tako su i zidovi, na neki način, ispisali povijest. „Bili smo sretni u našem prostoru“, radosno je istaknula.
Blagoslivljali su nas, stoga su i oni za nas bili blagoslov.
O zahvalnici koju je dobila je rekla: „Iznenađena sam, ali i ponosna što me Vijeće izabralo. Volim ovaj posao jednako kao i prvog dana. Uvijek mi je bilo ugodno raditi ovo što radim. Radost mi je napraviti nešto za čovjeka, usmjeriti kolege.“
Imali smo oskudna sredstva, snalazili smo se kako smo znali. Bili smo ljudi entuzijazma.
Na proslavi i u filmskim kadrovima je uživala, a uzrok njezine radosti osim toga su i mladi ljudi koje je susrela. „Velika je radost vidjeti ljude koji se predano daju i služe Crkvi iz svog uvjerenja, za Boga svoga. Vidim pomake u Crkvi, veseli me što mladi ljudi nastoje živjeti svoju vjeru“, zaključila je Biserka Vrbanić.
Volim ovaj posao jednako kao i prvog dana.