Na Veliki petak spominjemo se velikog događaja u povijesti našeg spasenja - utjelovljeni Božji Sin predao se u smrt da nas spasi. Danas, kao i u ono vrijeme, održava se križni put jeruzalemskim ulicama, kao i obredi skidanja Kristova tijela s križa i polaganja u grob.
Pobožnost Križnoga puta moli se na engleskom, talijanskom, španjolskom i arapskom jeziku, doznali smo od fra Sandra Tomaševića posebnog suradnika Hrvatske katoličke mreže iz Svete zemlje, koji nas vodi u Baziliku Kristova Groba, središnje mjesto obreda Velikog petka. Bazilika Kristova Groba, u svojem današnjem obliku, obuhvaća i mjesto Isusova razapinjanja, kao i mjesto ukopa. Sagrađena je na predjelu zvanom Kalvarija, Golgota koje je u Isusovo vrijeme bilo izvan gradskih zidina. Tu su ostavljani osuđenici na smrt, a bilo je i mjesto okupljanja prvih kršćana Jeruzalema ubrzo nakon Isusove muke i smrti.
Car Hadrijan je to mjesto 135. godine zatrpao kamenjem gradeći hramove i vrtove rimskim bogovima. No, majka cara Konstantina, carica Jelena (Helena) otrgla je zaboravu mjesto Isusove muke. Na njezin poticaj 335. godine sagrađena je Bazilika Kristova Groba. Crkva je obnavljana, nakon razaranja, u 7. i 11. stoljeću, a današnji izgled pročelja je iz vremena križara – iz 12. stoljeća.
Vrata bazilike otvaraju se svaki dan po ‘statusu quo’. Riječ je o posebnim odredbama iz vremena otomanske vladavine iz 16 stoljeća kojim je, zbog nesuglasica među zajednicama, određeno vlasništvo i prava između Jeruzalemskog patrijarhata, Franjevačke Kustodije Svete zemlje, u ime Katoličke Crkve, i Armenskog patrijarhata. Oni imaju prava boravka i mogu naizmjenično služiti liturgiju. Uz ove tri velike zajednice manja prava imaju Kopti, Sirijci i Etiopljani. Statusom su određeni i najsitniji detalji poput tko i kada pali svijeće i kojim redom, tko kada otključava i otvara vrata, tko kada čisti, tko ima pravo obnavljati baziliku, i ništa nije prepušteno slučaju.
Po ulasku u baziliku dolazi se do kamena Kristova pomazanja na kojem su Josip iz Arimateje i Nikodem, prema židovskom običaju, pomazali Isusovo tijelo skinuto s križa i pripremili ga za ukop. Na desnu stranu od ulaza je kalvarija, koja se uzdiže nekih 5 metara. Sastoji se od dvije kapelice – desna podsjeća na Isusovo pribijanje na križ, a lijeva kapelica je na mjestu na kojoj je bio uzdignut Isusov križ i gdje je umro.
Na mjestu gdje je Gospodin za nas dao svoj život franjevci svaki dan imaju svetu misu.
U Bazilici Kristova Groba na Veliki petak se pjeva Muka Gospodnja na latinskom, što je običaj još od davnina. Poslije pročitanih izvještaja o Kristovoj muci, dvojica đakona vrše obred skidanja Gospodinova tijela s križa na kojem je bilo pričvršćeno čavlima. “Prvo pažljivo skidaju čavle, a potom i tijelo Gospodinovo te ga polažu na plahtu, odakle ga nose da ga pomažu uljima za ukop i polegnu u Grob. Posebno je to čudesno doživjeti na mjestima na kojima se to i u stvarnosti odvijalo”, ističe fra Sandro.
A, Kristov grob se nalazi lijevo od ulaza u Baziliku. Pri gradnji bazilike od groba je bilo odvojeno brdo, pa se grob nalazi u pravokutnoj građevini duljine 8,30 i širine 5,90 metara. Ova kapelica je uokvirena stupovima i natkrivena kupolom u čijem središtu je otvor, kojim je grob otvoren prema nebu.
Na ulazak u Kristov grob čeka se i do pola sata, a kroz uska vrata visine 1,33 m u grob može ući najviše tri-četiri osobe koje se smiju zadržati unutra jednu do dvije minute. Hodočasnici u prostoriji groba stignu za to vrijeme dotaknuti mramornu ploču koja prekriva mjesto gdje je Isus pokopan, i izreći kratku molitvu. Ploča, na visini od 66 cm, postavljena je 1555. godine i namjerno polupana da odvrati otomanske kradljivce. Ispod ploče je jednostavni hladni kamen koji je bio smrtna postelja za Gospodina našeg Isus Krista. Na tome je mjestu fra Sandro imao svoju prvu misu.
Fra Sandro se u Jeruzalem uputio 15. rujna 2010. godine, kako bi dovršio studij teologije koji je započeo u Zagrebu. Naime, franjevci imaju poseban privilegij studirati i živjeti na najvažnijim mjestima za kršćane. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 2013., a mladu misu imao je na Trsatu 14. srpnja 2013. Fra Sandro je trenutno u službi Kustodije Svete Zemlje, i zadužen je za pastoral arapskih kršćana. On nije jedini Hrvat u franjevačkom samostanu, koji se nalazi unutar Bazilike Svetoga Groba. S njime su i fra Siniša Srebrenović, te fra Jozo Šarčević.
