Krist je uskrsnuo, Aleluja!

Uskrsnuo je i cijeli svijet se raduje. Na Uskrsnom bdjenju sjedili smo u mraku dok su naše malene svijeće treperile i pjevali dugu priču o povijesti spasenja. Priča je to puna svetaca i grešnika, poslušnosti i pravde, života i smrti, piše Catholic Stand. Kao što smo se podsjetili na Pepelnicu: mi smo prah i u prah ćemo se vratiti. Ali na Uskrs je Krist svojim uskrsnućem pretvorio našu prašinu u nešto pobjedonosno. Pretvorio je samu smrt u nešto što možemo dočekati – kao što je to učinio sveti Franjo – s osmijehom i imenom.

Sestra Smrt

Hvaljen budi, Gospodine moj, po sestri nam tjelesnoj smrti,
kojoj nijedan smrtnik umaći neće. – Sveti Franjo Asiški

Jedan od načina na koji se katolici tradicionalno pripremaju za smrt je uz razne naslove. “Sestra smrt”, “Brat smrti”, “Anđeo smrti” – različiti naslovi omogućuju nam da uspostavimo odnos prema smrti. Ne učimo samo “prisjećati se svoje smrtnosti”, već se i pripremiti za nju. Na mnogo načina, tradicionalni pristup smrti omogućava svakome od nas da smrt vidi kao gosta koji može doći u bilo koje vrijeme i pripremiti dušu da je dočeka. To nije popularna slika u modernom svijetu. Za mnoge je smrt ono čega se treba bojati i od čega se sakriti. Srećom, imamo dva tisućljeća svetih muškaraca i žena koji će nas voditi na putu prema vječnosti svojim primjerom svetosti! Bilo mučenici ili pustinjaci, redovnici ili laici, Crkva je puna svetaca koji su pouzdano koračali do svoje smrti puni povjerenja u dobrotu Božju. Kako učimo dobro umirati, naučimo oponašati te svece u životu i smrti.

Memento Mori
Vita brevis breviter in brevi finietur,
Mors venit velociter quae neminem veretur,
Omnia mors perimit et nulli miseretur.
Ad mortem festinamus peccare desistamus.

Sjeti se da ćeš umrijeti
Život kratak i sve kraći brzo će završiti,
Smrt brzo dolazi i nikoga ne štedi,
Smrt sve uništava i ne žali nikoga,
Žurimo k smrti, odrecimo se grijeha!

“Život je kratak”, pjevali su živi u srednjovjekovnoj Europi, “do smrti žurimo”, pa su pobožni kršćani uvijek držali smrt pred sobom. Misli i molitve, pjesme i pobožnosti nastojali su pripremiti žive za susret sa sestrom smrću i suočavanje s Kristom na sudu. Ali u našem modernom svijetu često je teško držati smrt u svijesti. U kulturi u kojoj se tijela naših umrlih odvoze i prikazuju nam samo u najkontroliranijim i sterilnim situacijama, naši susreti sa smrću često su ograničeni i neprirodni. Za razliku od naših predaka, moderni rituali oko smrti postoje “kako bi dokazali da život nije tragičan” – ignorirajući očite tragedije koje nas pritišću u ovoj dolini suza.

Kao što su proslave Uskrsa dublje kad sudjelujemo u pokori korizme, tako je i sam život bogatiji kad ga živimo priznajući njegovu sažetost.

Tema memento mori vratila je pomalo svoju popularnost i posljednjih godina. Knjige, časopisi i majice s podsjetnikom pretrpavaju internetska tržišta. No, iako neke od ovih stavki mogu pomoći voditi naš um prema smrti, prečesto mogu postati smetnje. U konačnici, razmišljanje o smrti duboko je osobno i jedinstveno.

Priprema

Naravno, razmatranje o smrti u konačnici je uzaludno ako nas to ne potakne da živimo dobro. Srednjovjekovni katolici prihvatili su praksu življenja pripremajući se za dobru smrt. Kako se pripremamo za smrt?

Sveci i anđeli

Jednostavan način da se počnemo pripremati za dobru smrt je upoznavanje onih koji su prošli put prije nas. Sveti Josip, zaštitnik dobre smrti, idealan je svetac za početak. Poznat je po svojoj spremnosti da utješno pruži ruku umirućima, baš kao što su ga Krist i Blažena Majka tješili za vrijeme njegove smrti. Zajedno sa svetim Josipom, važno je izgraditi cjeloživotni odnos s našim anđelom čuvarom. Prečesto se prema svojim anđelima odnosimo kao prema „zamišljenim prijateljima“ iz djetinjstva. Čak je i zajednička molitva našem anđelu djetinjasta. Ali naši su anđeli čuvari najveća pomoć koju imamo na našem putu prema Vječnosti. Poznaju nas i intenzivno su usredotočeni na naše spasenje. Ako radite na obnovi davno zanemarene privrženosti vlastitom anđelu čuvaru, postoji jednostavna molitva za pomoć:

O anđele Božji,
Koji su imenovan Božjim Milosrđem
biti moj skrbnik,
Prosvjetli me, zaštiti, usmjeri i upravljaj mnome
ovaj dan [ili noć]. Amen.

Pobožnosti

Pobožni život Crkve prepun je načina da se prisjetimo svoje smrti i iznova i iznova usmjerimo to sjećanje prema Kristu. Naravno, krunica je idealna pobožnost u praksi njegovanja ars moriendi – Majka Božja je pokopala svog supruga, svoga Sina i na kraju mu se pridružila u Vječnosti. Njezino majčinstvo idealno odgovara i radostima i tugama s kojima se suočavamo. Uz meditaciju kroz otajstva krunice, smeđi škapular je još jedna marijanska pobožnost koja nas može pripremiti da mirno pozdravimo smrt. Škapular se, nakon što je blagoslovljen, prima po posebnom obredu i od ovlaštene osobe. Svi nositelji škapulara su na svoj način dio karmelske obitelji i dionici duhovnih dobara Reda Blažene Djevice Marije od gore Karmela. Možete nositi škapular kao znak svoje odanosti tijekom cijelog života.

Pobožnost dušama u čistilištu još je jedan idealan način vježbanja memento mori. Duše čeznu za molitvama i pokorama živih. Kad dajemo te molitve, sjećaju se i nas. Kad te duše dođu do Neba, ne zaboravljaju molitve vjernika na zemlji. Gostoljubivost se nikad ne troši. Kad pružamo gostoprimstvo ljudima unutar svijeta, blagoslovljeni smo; i kad pružamo gostoprimstvo (kroz naše molitve i žrtve) dušama u čistilištu, ponovno smo blagoslovljeni molitvama naših prijatelja.

Ars Moriendi – Umijeće umiranja

U svom srcu, ars moriendi, umijeće dobrog umiranja, jednostavno je umijeće dobrog življenja. Kada živimo svoj život u zajednici s Kristom i Njegovom Crkvom, u ljubavi i predanosti, tada u svom životu gradimo umjetničko djelo koje nadilazi smrt i seli s nama u Vječnost. Jedna od najdubljih radosti kršćanskog života jest to što je to hod prema smrti, gdje nas sam Krist susreće sa smiješkom: „Dođi, moj dobri i vjerni slugo … Dođi u radost svog gospodara. ” (Matej 25,23)