"Zašto nam je tako lako kasniti ili otići ranije, kada nas sam Stvoritelj želi iz svega srca vidjeti?"
Najvjerojatnije se svima dogodilo jednom ili dva puta da ni ne čekamo završni blagoslov kako bismo izašli iz crkve. Iako to možda neće primijetiti svećenik, pa čak ni ljudi oko nas, netko ipak primjećuje. Sestra Theresa Aletheia je za portal Aleteia navela pet razloga zašto vrijedi ostati do kraja mise.
1. Zajedništvo
Kada primamo pričest, primamo samog Isusa. Kada ga primamo i odmah odlazimo jednako je kao kada nas prijatelj posjeti, a čim sjedne mi ustajemo i kažemo kako nam je bilo drago: “Vidimo se idući tjedan!” Pričest je zajedništvo s našim Spasiteljem. Kako bismo mogli uistinu biti dionici toga, moramo posvetiti vrijeme tom posebnom trenutku i biti s Gospodinom.
2. Pristojnost
Kako kaže s. Theresa, one u samostanu razmatraju evanđelje pola sata prije mise. Priznaje kako ponekad kasni te ulazi u crkvu pognute glave, posramljena, jer ne želi da ju druge vide kako se nije mogla probuditi toga jutra. No, shvatila je kako razlog njenog dolaska na vrijeme ne bi trebao biti motiviran time da izbjegne sram, već da vidi Krista. Često smo više opterećeni tuđim reakcijama nego o onime što će Isus misliti o nama. Mislimo u sebi: “Moram juriti jer imam toliko toga za raditi, čekaju me!” No zašto nam je tako lako kasniti ili otići ranije, kada nas sam Stvoritelj želi iz svega srca vidjeti?
3. Misa nije tek običan “zadatak”
Često kada ljudi jure prije kraja mise, djeluju kao da križaju s popisa još jedan “zadatak” koji su odradili, piše s. Theresa. Međutim, kršćanski život se ne može svesti na popis “zadataka”. Ono je poziv u dublji odnos s Gospodinom. Ako idemo na misu iz čiste obaveze, iako izbjegavamo smrtni grijeh, ne možemo reći da odgovaramo na naš kršćanski poziv u punini. Pozvani smo na puno više – na susret, svetost i preobrazbu.
4. Završni blagoslov je bitan
Zaharija, otac Ivana Krstitelja, imao je objavu anđela koji mu je poručio kako će njegova žena roditi sina. Ljudi su ga nestrpljivo čekali izvan hrama u koji je imao čast ući, nestrpljivo čekajući blagoslov. No Zaharija je onijemio jer nije vjerovao anđeoskoj poruci. Ljudi su vjerojatno otišli svojim kućama razočarani, a to pokazuje koliko su blagoslovi važni. Kada svećenik, koji je na mjestu Krista kada služi misu, daje završni blagoslov, znači da nam sam Gospodin daje svoj blagoslov. Biste li otišli ranije s mise ako znate da Isus čeka kako bi vas blagoslovio?
5. Dobivate još veću milost
Kako piše u Katekizmu: “plodovi sakramenata ovise i o raspoloženju onoga koji ih prima” (KKC 1128). Sam sakrament je milost po sebi, no također ovisi o nama kako ćemo tu milost primiti. Ako redovito jurimo nakon pričesti izvan crkve, najvjerojatnije nismo svjesni činjenice onoga što smo upravo primili – tijelo, krv i božanstvo Isusa Krista. To je iznimno važno te zaslužuje naše duboko poštovanje. Uostalom, zaista nam je potrebna milost.