Zagrebački pomoćni biskup, mons. Mijo Gorski, predvodio je u utorak, 22. srpnja, u Karmelu u Brezovici sv. misu zadušnicu i sprovodne obrede za dušu preminule s. Marije Irene od Presvete Euharistije, Matijević, bosonoge karmelićanke.
Kršćani ne tuguju kao oni koji nemaju nade
Na početku misnoga slavlja otac biskup je pozdravio sve prisutne vjernike, posebno Ireninu mamu, brata i sestru, kao i sestre karmelićanke, i izručio im osobne, te nadbiskupove izraze sućuti.
Između ostalog spomenuo je da kršćani ne tuguju kao oni koji nemaju nade jer vjeruju u Krista koji je nada naša.
Isto je rekao da je s. M. Irena dosegla onu vječnost u koju vjerujemo, te je zaželio da nam Gospodin u ovoj Jubilarnoj godini svima podari istinsko pokajanje.
Foto: Karmel Brezovica
Isus je izvor života i nade
U 44. godini života i 21. redovništva u Zagrebu je u ponedjeljak, 21. srpnja nakon teške bolesti preminula s. M. Irena od Presvete Euharistije.
„Kad netko napusti zemlju u 44. godini života, kao što se to dogodilo sa s. Irenom, mnogi kažu prerano je otišao, prerano je otišla.
Ponavljaju one Martine riječi: ‘da si bio ovdje, brat moj ne bi umro’. Kao da prigovaramo Bogu tim riječima.
No, ovim riječima Marta pokazuje da vjeruje da je Isus izvor života, a Isus odgovara onom rečenicom utjehe: ‘uskrsnut će brat tvoj’ To je temelj naše vjere; čežnja za Dobrim utkan je u ljudski duh, u ljudsko srce,“ istaknuo je biskup Gorski.
Utjeha u Svetom pismu
Nadalje je spomenuo riječi proroka Izaije netom pročitane: „Uništit će smrt zasvagda,“ te je rekao da čovjekova čežnja za Bogom uvijek postoji.
Isus je onaj koji nam daje pristup u vječnost, kako kaže sv. Pavao: „Ako Krist nije uskrsnuo, uzalud je vaša vjera.“
Zatim je istaknuo da tek u svjetlu uskrsnuća možemo vidjeti smisao našeg života, svih žrtava ljubavi; sve ono što naš život čini takvim kakvim jest. Bez toga ne možemo opravdati svoje postojanje.
Foto: Karmel Brezovica
U njoj je živio Krist
Potom je rekao da u ovom prolaznom životu dijelimo trenutke vječnosti i to u samoj Euharistiji, te da je u tu ljubav Kristovu koji je za nas umro i uskrsnuo povjerovala i s. Irena tako duboko da je cijeli život odlučila Kristu posvetiti.
Dok se kao medicinska sestra brinula za bolesnike, snažnije je razumjela one riječi; duh je koji vrijedi i koji živi jer duhovni život je najdublji izvor sreće, kako je jednom rekla utemeljiteljica brezovičkog Karmela Majka Regina Terezija Trbljanić.
Zajedno s Pavlom zbilja je mogla reći: „Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist,“
Isto tako, spomenuo je da se ulaskom u Karmel odvojila od svijeta, ali ne od ljudi i teškoća svijeta, već je zajedno sa sestrama bila tihi molitveni pratilac. Za života bila joj je potrebna vjera. Sada vjera prestaje, ostaje samo ljubav, misli su biskupa Gorskog.
Ako sestre ušute, nestat će one duhovne snage
Na kraju homilije zahvalio se s. Ireni i svim sestrama karmelićankama za duhovni doprinos za cijelu Crkvu.
„Uvjeren sam doista ako sestre ušute, nestat će one duhovne snage.
Mi ne vidimo plodove svojih molitava. Samo Bog zna koliko je dobra učinjeno, koliko je duša spašeno, koliko je spašenih zvanja i ustrajnosti svećenika izmoljeno ovdje u Karmelu.
Poziv s. Irene na ovakav život je najviše što je mogla učiniti za Crkvu. Zahvaljujem i dragoj obitelji. Znajte, s. Irena vas nije ostavila same. Ono što je činila tu, trajno će činiti u Nebu,“ poručio je.
Foto: Karmel Brezovica
Njezin život bio je put vjere i predanja Gospodinu
Pri završetku misnoga slavlja od s. M. Irene oprostila se č. majka Marija Regina Popić, OCD, zahvališi Gospodinu na daru njezinog života i na svemu što je utkala u brezovički Karmel.
Opisala je ukratko njezin životni put; put vjere i predanja Gospodinu.
Biskup Mijo Gorski, nakon sv. mise zadušnice, nastavio je obrede sprovoda i zajedno sa svećenicima, rodbinom, sestrama karmelićankama i svima prisutnima ispratio s. M. Irenu na vječno počivalište.
Obred ukopa završio je pjesmom Majci Božjoj Salve Regina.
A potom je ohrabrio sve prisutne i rekao:
Kada se jedno dijete rađa, donosi radost obitelji, ovdje na zemlji. Isto je tako kada netko umire, donosi radost Nebu.
„Kada se život rađa za zemlju ili za Nebo, uvijek nastaje radost.“
Foto: Karmel Brezovica
Život s. Marije Irene Matijević
S. Marija Irena započela je svoj životni put u uzornoj katoličkoj obitelji, od oca Franje i majke Jele, rođene Gulan, 14. studenoga 1980. godine u Dortmundu. Primila je sakrament krštenja
1. ožujka 1981. godine u Hrvatskoj katoličkoj misiji u Dortmundu. Prvu svetu Pričest primila je u Posavskim Podgajcima, u Slavoniji i to 17. lipnja 1990. godine.
U brezovički Karmel ušla je sa 23 godine, 4. lipnja 2004. godine. Privremene zavjete položila je 5. kolovoza 2007., a doživotne 1. kolovoza 2010. Prije ulaska u Karmel radila je kao medicinska sestra na Neonatologiji na KBC Rebro u Zagrebu 5 godina.
S. Marija Irena živjela je radosno i predano Gospodinu svoj karmelski život u jednostavnosti i skrovitosti. Bila je odgovorna, savjesna i temeljita u povjerenim joj dužnostima. Svoju tešku bolest nosila je strpljivo i hrabro, predana Gospodinu i Blaženoj Djevici Mariji.
U ponedjeljak, 21. srpnja 2025. godine, zamijenila je zemaljski Karmel za nebeski, uz molitvu i u prisutnost svojih susestara.
Znakovito je da je završila svoj zemaljski hod samo dan nakon svečane proslave Gospe Karmelske i nebeskog zaštitnika Reda, sv. Ilije. Svoj život posvetila je molitvi i žrtvi, izmolimo i mi jedan Pokoj vječni za nju.