Andrija Lovrić predavao je gotovo čitav radni vijek u Prvoj gimnaziji u Zagrebu, a sada je došlo vrijeme da se oprosti od svojih učenika i kolega te zaputi u dobro zasluženu mirovinu. Pogledajte kakvo su mu iznenađenje pripremili!
Andrija Lovrić zaposlen je u Prvoj gimnaziji u Zagrebu od 1993. godine kao nastavnik povijesti, jedno vrijeme kao nastavnik etike te politike i gospodarstva.
Od 1994. svake je godine bio za đake sv. Nikola, a iste godine je u školi pokrenuo humanitarnu akciju “Kap dobrote” kako bi učenike poticao na dobro, na humanitarno djelovanje i pomoć potrebitima. Ova humanitarna akcija se s nekoliko klupa proširila na cijelu školu, a prikupljena sredstva idu u Fond solidarnosti i Fond izvrsnosti.
Kako saznajemo, profesor Lovrić poznat je po svojoj strogoći, ali učenici su ga svejedno voljeli. Doznajemo da prosjek učenika nije prelazio 4.0.
Bio je strog profesor, ali učenici su ga voljeli
Tijekom 2. i 3. sata posljednjeg nastavnog dana u ovoj se školi već tradicionalno održava završno događanje na kojem se dodjeljuju nagrade, priznanja za više kategorija učeničkih postignuća kroz tu školsku godinu. Na kraju tog događanja za profesora Lovrića pripremljeno je iznenađenje – film o njemu koji su samoinicijativno napravili učenici 2. C razreda. U ovom videouratku kolegice i kolege, bivši i sadašnji učenici, ravnateljice davali su svoje izjave, komentare, sjećanja i doživljaje o profesoru Lovriću. “Vrlo dirljivo. Mnoge su kolegice bile u suzama, a ja sam, da bih skrio svoje, njih tješio”, ispričao nam je.
Mnoge su kolegice bile u suzama, a ja sam, da bih skrio svoje, njih tješio
Zatim je profesor Lovrić održao svoja posljednja tri sata. “Pojedini su mi razredi priredili nevjerojatan ispraćaj na zadnjim satovima. Jako dirljivo, jako maštovito, osobno…”, rekao je prepun dojmova i dodao kako se među brojnim poklonima našla i zastava s natpisom njegovog rodnog Kupresa.
Tu nije bio kraj iznenađenjima. Za profesora Lovrića priređena je oproštajka. Tijekom posljednjeg sata, dok se pozdravljao s 1. F, u učionicu je ušao jedan bivši učenik kojem je prije 7 godina profesor Lovrić bio razrednik. “Rekao je da izađem van, a onda ta nevjerojatna priča – cijela škola, svi učenici, zaposlenici, bivši razredi bili su u auli…” Svi okupljeni pozdravili su ga tada gromoglasnim pljeskom, a onda su zajedno i zapjevali. “Tako su me ganuli… Hrpa bivših učenika je došla, izašli su s posla, ljudi od 50 i manje godina… Ludilo…”, rekao je.
Tako su me ganuli
U auli škole napravljena je i izložba naziva “Tisuću lica, jedna legenda” s brojnim aktivnostima koje je profesor Lovrić tijekom svog rada u školi marljivo provodio. Brojni darovi učenika i kolega budit će mu sjećanja na ovaj dan, a između ostalog darovan mu je i izlet u Makedonju.
Nekoliko bivših učenika, čiji je profesor Lovrić bio i razrednik, “pobjeglo” je s posla kako bi mogli doći na oproštajku, a jedna od njih je rekla: “Imam potrebu reći vam koji ste vi čovjek i veličina.” Prisjetila se zadnjeg dana 4. razreda srednje škole kada je svakome od svojih učenika poklonio brodić s imenom posebno osmišljenim za svakog učenika. “To ne rade svi. To rade samo ljudi koji doista daju sebe u svoju profesiju i u ljude koje vole i koje odgajaju”, poručila je.
Nekoliko bivših učenika “pobjeglo” je s posla kako bi mogli doći na oproštajku
Priča o profesoru Lovriću samo je jedan od primjera kako obrazovanjem doći do dječjih srca.