Isus prihvati i reče: „Čovjek neki silazio iz Jeruzalema u Jerihon. Upao među razbojnike koji ga svukoše i izraniše pa odoše ostavivši ga polumrtva. Slučajno je onim putem silazio neki svećenik, vidje ga i zaobiđe. A tako i levit: prolazeći onuda, vidje ga i zaobiđe. Neki Samarijanac putujući dođe do njega, vidje ga, sažali se. (Lk 10, 30-33)

Krenuti na put

Isus pripovijeda prispodobu koja je kao neki put koji dovodi do toga da se to pitanje stubokom promijeni, naime, da prijeđemo s onoga „Tko mene ljubi?“ na pitanje: „Kome sam ja pokazao ljubav?“.

Prispodoba koju Isus pripovijeda za pozadinu radnje ima upravo put, i to težak i neprohodan put, kakav je sam život.

To je put kojim putuje čovjek koji silazi iz Jeruzalema, grada na gori, u Jerihon, grad ispod razine mora. To je slika koja već nagoviješta što bi se moglo dogoditi: naime, dogodilo se to da su tog čovjeka napali, izudarali, opljačkali i ostavili polumrtva.

Milosrdni Samarijanac / Foto: Župa sv. Mihaela arkanđela Sračinec

To je iskustvo koje se događa kad nam situacije, osobe, ponekad čak i oni kojima smo vjerovali, oduzmu sve i ostave nas na cjedilu.

Život se, ipak, sastoji susretâ i u tim se susretima otkrivamo onakvima kakvi jesmo.

Suočavamo se s drugim, s njegovom krhkošću i slabošću i možemo odlučiti što ćemo učiniti: pobrinuti se za njega ili se pretvarati da se ništa ne događa.

Svećenik i levit silaze istim tim putem. To su ljudi koji služe u jeruzalemskom Hramu, koji borave u svetom prostoru. Ipak, vršenje bogoslužja ne vodi samo po sebi do suosjećanja.

Naime, prije no vjersko pitanje, suosjećanje je pitanje čovjekoljubivosti! Prije nego vjernici, pozvani smo biti ljudi.

Suosjećanje se izražava konkretnim gestama

Evanđelist Luka se podulje zadržava na onom što čini taj Samarijanac, kojeg mi nazivamo „dobrim“, ali za kojeg se u tekstu tek jednostavno kaže „neki“ čovjek:

• Samarijanac se približava, jer ako želiš pomoći nekome, ne možeš se držati na distanci, moraš se uključiti, uprljati, možda navući na sebe neku zarazu.
• Nakon što mu je rane očistio uljem i vinom previja ih.
• Stavlja ga na svoju tegleću životinju, to jest preuzima brigu za njega, jer se zbiljski pomaže onda kad si spreman osjetiti težinu boli drugoga.
• Vodi ga u svratište gdje izdvaja određeni novčani iznos, „dva denara“, što otprilike odgovara dvjema dnevnicama.
• Obvezuje se vratiti i eventualno platiti još, jer drugi nije paket za isporuku, već netko o kome se treba brinuti.
  

  Opća audijencija na Trgu sv. Petra u Vatikanu u srijedu 28. svibnja 2025.

Srce Isusovo pokazuje nam put

Draga braćo i sestre, kada ćemo i mi biti sposobni prekinuti svoje putovanje i imati suosjećanja? Odgovor glasi: kad budemo shvatili da taj ranjeni čovjek na putu predstavlja svakoga od nas. I tada će nas sjećanje na sve trenutke kad se Isus zaustavio da se pobrine za nas učiniti sposobnijima za suosjećanje.

Molimo, dakle, da možemo rasti u čovječnosti, kako bi naši odnosi bili istinskiji i bogatiji suosjećanjem.

Molimo Srce Kristovo da nam udijeli milost da sve više imamo iste njegove osjećaje.

Cijeli tekst papine kateheze o milosrdnom Samarijancu možete pročitati na stranicama IKA-e.