U velikom intervjuu za engleski portal The Tablet objavljenom 8. travnja papa Franjo rekao je da mu je glavna briga u vremenima izolacije kako i dalje biti blizu narodu. Poziva također da učimo iz povijesti i književnosti te da ne zaboravimo ova vremena, već da u njima prepoznamo one najpotrebitije.
U velikom intervjuu za The Tablet papa Franjo govorio je kako živi u izolaciji i na što nas Bog poziva u ovim teškim vremenima, piše Aleteia.
Odgovarajući na pitanje o vladinim mjerama vezanima uz virus, Papa je govorio o činjenici da ljudi bivaju žrtvovani zbog novaca. Vlade nekih zemalja doista su povećale mjere za zaštitu ranjivih skupina u društvu, međutim papa Franjo primjećuje da se gotova sva naša promišljanja, htjeli mi to ili ne, vrte oko ekonomije. U svijetu financija postalo je normalno žrtvovati ljude, prakticirati politiku potrošačke kulture, od početka do kraja čovjekova života.
Kultura potrošnje, eutanazije i kolektivnog zaborava prošlosti.
Papa tako spominje primjer prenatalne selekcije te primjećuje koliko je neobično danas vidjeti ljude s Downovim sindromom otkad se to stanje može detektirati. Oni su, kako papa Franjo kaže, odbačeni. Uz to navodi i primjer eutanazije. “Kultura je eutanazije, bilo legalne ili prikrivene gdje se starijima daju lijekovi, ali samo do određenog stadija.”
Pokazavši još jednom svoju ljubav prema književnosti, Papa se spomenuo nekoliko velikih djela. Spomenuo se tako jednog od najdražih mu romana, Zaručnici, s mjestom radnje u Milanu 1630. godine. Referirajući se na scenu u tom romanu, papa Franjo je potvrdio da Božji narod treba blizinu svoga poglavara. “Božji narod trebaju poglavare koji će biti požrtvovni, poput kapucina koji su im ostali blizu”, naveo je Papa. Tim komentarom ponovljeno je ono što je Papa rekao da mu dolazi u molitvi, njegova glavna briga sada, a to je pratiti i biti blizu narodu Božjem.
Tako je spomenuo da radi na toj blizini, primjerice pomoću dnevnih prijenosa njegove jutarnje mise i nedavnog izvanrednog Urbi et Orbi blagoslova, ali i pojačanu aktivnost dobrotvornih papinskih organizacija te posjećivanje bolesnih i gladnih.
Onesposobili smo siromašne – ne mogu sanjati majke, ne znaju što je privrženost ni bliskost. Vidjeti i njih kao bližnje, otkrivanje je prave pobožnosti.
Papa je također naveo da ljudi često zaboravljaju povijest vjernih Bogu koja je bila prepuna izazova, progona, pa i pandemija. “Ovo nije prva kuga čovječanstva; ostale su nam postale puke anegdote. Moramo se sjetiti naših korijena, naše tradicije prepune sjećanja (…) Nemojmo izgubiti pamćenje jednom kada sve ovo prođe, nemojmo staviti sve ovo sa strane i vratiti se gdje smo bili”, rekao je papa Franjo predloživši kako možemo naučiti mnogo iz romana Zapisi iz podzemlja Fjodora Mihajloviča Dostojevskog. U romanu lik zatvorenika, vidjevši kako se zaposlenici odnose prema tijelu preminula zatvorenika, uzvikne: “Dosta! I on je imao majku!” To si, kaže papa Franjo, i mi danas moramo često govoriti: I siromašna osoba imala je majku koja ga je odgajala i voljela. Mi ne znamo što se dalje dogodilo u životu nekog čovjeka, ali Papa navodi kako pomaže razmišljati o toj ljubavi koju je jednom primio kroz majčinu nadu.
“Onesposobili smo siromašne. Ne damo im ni da sanjaju o svojim majkama. Oni ne znaju što je privrženost; mnogi žive na opijatima. Vidjeti njih pomaže nam da otkrijemo pobožnost koja upućuje na Boga i na našega bližnjega”, naveo je papa Franjo.