U svemu na što nas Gospodin poziva, na životnom putu kao i na putu vjere, ponekad se osjećamo nedoraslima zadatku. Međutim, upravo nam Evanđelje ove nedjelje (usp. Iv 14, 23-29) govori da ne trebamo gledati na svoje snage, već na milosrđe Gospodina koji nas je izabrao, sigurni da nas Duh Sveti vodi i uči svemu.

Apostolima, koji su uoči Učiteljeve smrti uznemireni i tjeskobni te se pitaju kako će moći biti nastavljači i svjedoci Kraljevstva Božjega, Isus najavljuje dar Duha Svetoga ovim divnim obećanjem:

Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti.

Isus tako oslobađa učenike svake tjeskobe i brige i može im reći: „Neka se ne uznemiruje srce vaše i neka se ne straši.“ Ako ostanemo u njegovoj ljubavi, naime, On sam se nastanjuje u nama, naš život postaje Božji hram i ta nas ljubav prosvjetljuje, stvara prostor u našem načinu razmišljanja i u našim izborima, sve dotle da se širi i na druge te obasjava sve situacije našega postojanja.

Evo, braćo i sestre, to prebivanje Boga u nama upravo je dar Duha Svetoga, koji nas uzima za ruku i daje nam da iskusimo, također u svom svakodnevnom životu, prisutnost i blizinu Boga, čineći nas njegovim prebivalištem.

Lijepo je što, gledajući na svoj poziv, na stvarnosti i osobe koje su nam povjerene, na obveze koje obavljamo, na našu službu u Crkvi, svatko od nas može s povjerenjem reći:

iako sam krhak, Gospodin se ne srami moje ljudskosti, dapače, dolazi se nastaniti u meni. On me prati svojim Duhom, prosvjetljuje me i čini oruđem svoje ljubavi za druge, za društvo i za svijet.

Neka se ne uznemiruje srce vaše i neka se ne straši.

Predragi, na temelju ovog obećanja, hodimo u radosti vjere, da budemo sveti hram Gospodnji. Trsimo se da njegovu ljubav nosimo posvuda, imajući na umu da su svaka sestra i svaki brat prebivalište Božje, i da se njegova prisutnost otkriva posebno u malenima, siromašnima i onima koji pate, tražeći od nas da budemo pažljivi i suosjećajni kršćani.

I povjerimo se svi zagovoru Blažene Djevice Marije. Ona je, po Duhu, postala „Prebivalište posvećeno Bogu“. S njom i mi možemo iskusiti radost prihvaćanja Gospodina i biti znak i sredstvo njegove ljubavi.

Cijelo Papino obraćanje možete pročitati na stranici IKA-e.